7. 4. 2014.

Vojvođanska treking liga - stazom Vršačke transverzale 5. 5. 2014.


Istinska sreća leži u slobodi.

Svesno razmišljam o tome na dok pešačim od centra Vršca ka planinarskom domu na Širokom bilu, dok sumrak polako prekriva Vršačke planine. Uživam što vidim kukuvije u letu (inače me ove ptice fasciniraju), facinira me što čujem zavijanje po čukama koje podseća na vučje i oduševljavam se zmijama pored puta skoro kao pokojni Stiv Irvin. 

Pomalo me je sramota da priznam da sam prvi put ovde, ali zbog toga više uživam u tome što moje upoznavanje ovog kraja počinje odmah ovako intenzivno i direktno.

Staza koju obuhvata ovogodišnje drugo kolo Vojvođanske treking lige pokriva najveći deo Vršačke transverzale. Put spaja prevoj Široko bilo (246 m nadmorske visine), Lisičiju glavu (590 m), manastir Malo Središte (202 m), Gudurički vrh (641 m), manastir Mesić (153 m), Đakov vrh (449 m), Vršačku kulu (399 m) i brdo Misa na kojem se nalazi kapela Svetog Krsta (u narodu poznata kao Crkvica).

Jedini deo transverzale koji nije pokriven stazom treking lige je vrlo kratka (i vrlo strma) deonica od sportskog centra "Milenijum" do Crkvice, a s obzirom da se na brdo penjem upravo ovim putem, mogu da kažem da sam obišao celu transverzalu. Ne patim da posedujem ispečatiran transverzalni dnevnik i značku, ali biće vremena i za to.

Vršačka kula (XV vek)
Kapela Svetog Krsta (Crkvica) - 1750-1758. godine

Široko bilo se nalazi na nepunih devet kilometara od vršačke železničke stanice, odnosno oko dva i po sata laganog hoda. Planinarski dom je prijatan i odiše domaćinskom atmosferom. Noćim u bungalovu, koji delim sa Politikinim Zabavnikom, nekoliko paukova i jednom pčelom. Jutro počinje hladno, vetrovito i tmurno.

Planinarski dom "Široko bilo"


Sve što ima da se kaže za ovo kolo treking lige, može se reći superlativima. Organizatorima je verovatno najviše značio sjajan odziv takmičara (do sada najveći broj registrovanih učesnika u jednom kolu lige), a takmičarima zanimljiva staza i idealni vremenski uslovi.

Jutarnji vetar je prvo doneo oblake i kišu, a negde oko podneva je oslobodio put suncu, koje se zadržalo do pred sam kraj akcije.

Negde pred sam finiš, na stazi razmenjujem nekoliko rečenica sa Đorđem Gugom iz PSD "Vršačka kula", jednim od najvećih "krivaca" za odlično organizovanu akciju. Ne propuštam da kažem da sam na Vršačkim planinama prvi, ali definitivno ne i poslednji put, i ozbiljno to mislim.

Manastir Mesić, XIII vek

Veliku stazu završavam za nešto manje od sedam sati. To mi je bitno samo zato što me nakon čekiranja kartice na cilju očekuje pešačenje nazad do Vršca na vreme za poslednju kombinaciju prevoza na relaciji Vršac-Beograd-Ruma. Rezultat mi je kao i obično u nekom sasvim trećem planu - u celu ovu priču sam ušao prosto samo zato što obožavam da pešačim; ne znam kako drugačije da objasnim to što osim 34 kilometra staze biram da ispešačim i dodatnih 17-18 kilometara (od Vršca do Širokog bila i nazad), i uživam u svakom trenutku.

Panorama Vršačkih planina iz podnožja vrha Lisičja glava;
levo je Gudurički vrh, najviši vrh Vojvodine
Pogled sa Đakovog vrha na Gudurički vrh i Vršačke vinograde

U povratku mi se, mahinalno, ponovo javlja misao o sreći i slobodi.

Dok polako pada mrak, upijam poslednje tračke južnobanatskih pejzaža i već pravim plan da sledeći put ovde provedem malo više vremena, da malo bolje upoznam i grad koji to definitivno zaslužuje. Nadam se vrlo uskoro.



1 коментар:

  1. Rezultati su na www.vojvodjanskatrekingliga.info ali kao što i sam kažeš nije to najvažnije

    ОдговориИзбриши