4. 5. 2014.

Bešenovo, sedamdeset godina kasnije


Četvrtog maja 1944. godine, fruškogorski manastir Bešenovo sravnjen je sa zemljom u bombardovanju koje su izveli nemački avioni.

Većina fruškogorskih manastira bila je u toku II svetskog rata skrnavljena, rušena, paljena, minirana, ali totalno uništenje Bešenova predstavlja presedan ne samo na ovim prostorima, jer je to jedan od vrlo retkih slučajeva vazdušnog napada na jednu sakralnu građevinu, a verovatno jedini u kojem je crkva bila glavni i jedini cilj rušilačke avijacije.

Prema predanju, manastir je osnovao kralj Dragutin Nemanjić krajem XIII veka, čime se Bešenovo svrstava među najstarije fruškogorske manastire, uz Privinu Glavu i Veliku Remetu.

Međutim, ne samo da tačno vreme osnivanja manastira nije istorijski zabeleženo, već je u krugovima istoričara diskutabilno i da li je Fruška gora sa današnjim Sremom uopšte bila deo "Sremske kraljevine", kojom je Dragutin vladao u periodu 1282-1316 godine, a za koju se jedino pouzdano zna da je obuhvatala današnju Mačvu (tada poznatu kao Donji Srem) i grad Beograd.




Prvi sačuvani pisani podatak o manastiru Bešenovo nalazi se u Turskom katastarskom defteru iz 1546/47 godine, dok je natpis iz same crkve navodio da je živopis urađen 1467. godine. Prilikom popisa imovine fruškogorskih manastira (Vizitacije) iz 1753. godine, ustanovljeno je da se crkva već tada smatrala starom.

U tom dragocenom dokumentu prvi put je dat opis građevine, na osnovu kog se zaključuje da je bila građena u raškom stilu. Crkvu su sa tri strane opasivali konaci, a zadnja strana porte bila je usečena u strmu padinu. U prvoj polovini XVIII veka, uz crkvu je prizidan masivan barokni zvonik. Spoljni izgled kompleksa sačuvan je na tek nekoliko s početka XX veka, na kojima se nažalost ne vidi i sama crkva.



S obzirom na izolovan položaj (Bešenovački Prnjavor se i danas nalazi daleko od glavnih puteva), manastir je odigrao značajnu ulogu u II svetskom ratu.

Odmah po bombardovanju Beograda 6. aprila 1941. godine, u toku istog dana, u Bešenovo su iz Vrdničke Ravanice sklonjene mošti kneza Lazara, upravo iz straha od bombardovanja, jer je Vrdnik u to vreme bio značajan rudarski centar i kao takav potencijalna meta bombardera, a u neposrednoj blizini manastirske porte nalazilo se i skladište benzina. Međutim, već u junu iste godine, Bešenovo su zauzele ustaše; monasi su proterani, vredni crkveni predmeti razvučeni, a kivot sa moštima kneza Lazara oskrnavljen.

Kada su u aprilu 1942. godine partizani oslobodili manastir, mošti su prenete u Beograd, gde su se nalazile do 1989. godine, kada su konačno vraćene u Ravanicu kod Ćuprije. Tokom 1942. godine je kompleks više puta stradao, a najviše u avgustu kada su gestapovci minirali konake, a partizani ih prilikom povlačenja zapalili. Tokom 1943. i 1944. godine, u Bešenovu se nalazila partizanska komanda, sve do katastrofalnog bombardovanja koje je izvršila nemačka avijacija 4. maja 1944. godine.





Nakon bombardovanja, manastir Bešenovo je potpuno uništen. Iz ruševina je spaseno svega jedanaest ikona, a ostatke crkve i konaka je neposredno po završetku rata razgradilo stanovništvo Bešenova i Bešenovačkog Prnjavora, da bi upotrebljiv materijal iskoristilo za obnovu sela.

Sve do devedesetih godina prošlog veka, kada je na platou ispred nekadašnjeg kompleksa podignuta mala drvena kapela, manastirište je bilo potpuno napušteno. Celo mesto je ipak zadržalo neki svečan, manastirski mir i ospokojavajuću atmosferu, naročito u sumrak...




Tokom 2012. godine, u arheološkim iskopavanjima su otkriveni temelji uništene crkve i konaka. U oktobru 2013. godine počela je izgradnja nove crkve, koja ipak nije projektovana po ugledu na originalnu. Kao uzor za oblikovanje nove građevine uzeta je crkva manastira Gradac u blizini Raške, zadužbina kraljice Jelene Anžujske, majke kralja Dragutina.

Međutim, izgradnjom nove crkve uništen je i poslednji trag stare: temelji stare crkve u potpunosti su zaliveni u beton prilikom izrade novog temelja, tako da njihov položaj i oblik čak nisu ni naznačeni u podu novog objekta... I to čak nije ni jedini primer nebrige i bahatog odnosa prema spomenicima kulture u Bešenovu - između ostalog, nekoliko nadgrobnih i spomen ploča starih više vekova koje su izvučene iz ruševina uništene su tako što je preko njih prešao kamion sa građevinskim materijalom...

Ono malo posetilaca Bešenova koji su imali priliku da vide temelje stare crkve i pomenute ploče dok su imali priliku mogu se smatrati srećnim...



Tužan jubilej - sedamdeset godina od uništenja manastira Bešenovo neće biti obeležavan, što je u suštini i ispravno, jer uništenje ne treba slaviti, mada ga ne treba ni zaboraviti...

Za to vreme, jedan od najstarijih fruškogorskih manastira niče iz pepela. Izgradnja nove manastirske crkve uveliko je u toku, a završava se i novi konak u koji su se već uselili monasi... Ipak, da li će novo Bešenovo dostojno prenositi autentičnu fruškogorsku duhovnost, ili će se pretvoriti u stecište novokomponovanih instant-bogomoljaca, tek ostaje da se vidi...



1 коментар:

  1. Анониман20/11/23 11:38

    Sve mi je jako dirljivo!Posetila sam Manastir,danas izgleda prelepo,ima još radova,al' sve urađeno je prelijepo!

    ОдговориИзбриши