7. 9. 2014.

Manastir Privina Glava


Srpski pravoslavni manastir Privina Glava (ili Pribina Glava, kako se još naziva u starijoj literaturi) nalazi se na oko sedam kilometara severoistočno od Šida, na zapadnim padinama Fruške gore.

Nakon manastira Svete Petke kod Berkasova, Privina Glava je najzapadniji fruškogorski manastir, a tradicija ga ubraja i među najstarije, datirajući njegovo osnivanje čak u XII vek. Danas predstavlja jedan od najaktivnijih verskih centara na Fruškoj gori, pa i šire.

Prema predanju, manastir je osnovao izvesni vlastelin Priva (ili Priba), koji je na tom mestu izgradio manastir koji su nedugo potom Ugari razorili, a Privi odsekli glavu i bacili je na put, te je mesto tako dobilo ime.

Po drugoj legendi, manastir je dobio ime tako što je u njegovoj riznici uhvaćen lopov, pa mu je odrubljena glava i pribijena na kolac kao upozorenje drugim lopovima. Ipak, ne postoje istorijski dokazi ni za jednu od ove dve priče.

Iako su arheološka istraživanja otkrila temelje dve starije crkvene građevine u manastirskoj porti, Privina Glava se prvi put pouzdano pominje u turskim katastarskim defterima iz 1566/67. godine. Iz tog vremena potiče i predanje da je manastir na temeljima starije crkve obnovio sremski despot Jovan Branković krajem XV veka.



Današnja crkva posvećena Svetim Arhanđelima građena je u periodu 1741-1753, a osveštana je 1760. godine.

S obzirom na to da je u to vreme ovim prostorima vladala Austrougarska, kao i da je na snazi bio propis po kojem su sve nove crkve morale biti građene u duhu baroka, zanimljivo je da je crkva izgrađena u skladu sa srpskom srednjovekovnom tradicijom crkvenog graditeljstva. Tako se u osnovi i na fasadama manastirske crkve prepoznaju jasni uticaji moravske škole srpske crkvene arhitekture, sa dosta sličnosti sa crkvom u Novom Hopovu.

Da bi se ispoštovali austrougarski propisi, uz crkvu je prizidan barokni zvonik, koji zbog stilskog nesklada deluje dosta mlađe od same crkve, iako je izgrađen u isto vreme.





Tokom II svetskog rata monasi Privine Glave su proterani, ali crkva nije stradala. Manastir je obnovljen sredinom pedesetih godina prošlog veka, a u poslednjih dvadesetak godina doživljava veliki procvat, nažalost iz prilično kontroverznih razloga: sadašnji iguman otac Gavrilo dospeo je u žižu javnosti kada je početkom devedesetih u manastiru blagosiljao paravojne formacije koje su išle da ratuju u Hrvatskoj, a nakon toga se pročuo po navodnoj vidovitosti i isceliteljskim moćima.

Iako SPC o ovome nema zvaničan stav, očigledno je da je Gavrilo za svoje usluge i bogato nagrađen, jer su u poslednjih deset godina na manastirskom imanju izgrađene još četiri crkve, po svemu sudeći prilozima vernika koji su sigurno mogli biti iskorišćeni u humanije svrhe...

Bilo kako bilo, evidentno je da onih koji veruju u čudotvorne moći Privine Glave i njenog igumana ima daleko više od onih koji ga kritikuju, a ko je tu zaista u pravu teško da se može objektivno utvrditi... (Moje lično mišljenje je da svako od nas ima moć da samom sebi pomogne, samo će nekima uvek biti potrebni sveci i vračevi kao katalizator i zato će lažnih proroka uvek biti.)





U svakom slučaju, kontroverze koje prate sadašnjeg starešinu Privine Glave ne oduzimaju ništa od kulturnih, istorijskih i arhitektonskih vrednosti manastirskog kompleksa.

Čak su i nove četiri crkve uglavnom projektovane i izgrađene s merom, tako da ne narušavaju nasleđeni ambijent, a zbog tolikog broja crkava na tako malom prostoru neki nazivaju manastir i "malom Svetom gorom na Svetoj Fruškoj gori". Da li je ovaj naslov primeren ili ne, zavisi od posmatrača, ali je sigurno da Privina Glava ima neku živu atmosferu kakva se u retko kom manastiru može osetiti.




Zbog svega ovoga, postoji jako mnogo razloga iz kojih bi neko mogao da poželi da poseti ovo mesto. Za koji god da se odlučite, sigurno je da vas Privina Glava neće ostaviti ravnodušnim.




4 коментара:

  1. ...detaljno dočarano, edukativno, divne fotke...

    ОдговориИзбриши
  2. Cenim objektivnost i istinu, a Gavrilo iako je uzimao ipak je nešto i gradio, pa ko mu veruje nek mu veruje i tako to.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slažem se u potpunosti. Ko veruje neka veruje, a ko ne veruje neka pusti one koji veruju da veruju. Religijski ili antireligijski, fanatizam je uvek loša stvar. Pozdrav.

      Избриши
  3. Danas bili oduševljeni smo sve pohvale ocu Makariju

    ОдговориИзбриши