5. 10. 2014.

U bojama ruja: Deliblatski maraton 2014


Prve oktobarske subote održava se u Deliblatskoj peščari tradicionalna pešačko-planinarska akcija "U bojama ruja", a u njenom okviru i Deliblatski maraton, koji se treću godinu za redom boduje kao kolo Vojvođanske treking lige.

Meni je ovo bilo prvo učešće na ovom maratonu, a budući da sam u Deliblatskoj peščari prvi i poslednji put bio na jednodnevnoj ekskurziji u drugom ili trećem razredu osnovne škole (kad li to beše...), osećao sam se kao da na tom mestu nikad i nisam bio.

Deliblatska peščara je specijalni rezervat prirode u južnom Banatu, koji se najvećim delom nalazi na teritoriji opštine Kovin. Peščara zauzima površinu od oko 300 km² - što je čini najvećom peščarom u Evropi! - a specifična je po reljefu koji čine peščane dine obrasle stepskom vegetacijom.

Ime je dobila po selu Deliblatu nadomak Kovina, koje se nalazi na samom obodu peščare.




Deliblatska peščara je mesto kao stvoreno za uživanje u šetnji prirodom. U izboru od šest markiranih staza dužine od 3,5 do 15 kilometara, taman svako može sebi da nađe meru. Deliblatski maraton, sa najdužom trasom dužine 39 kilometara, prati i kombinuje putanje ovih staza.





Iako je peščara nadaleko poznata, čini se da mnogi ipak misle da je u pitanju pustinja slična Sahari, što uopšte nije slučaj. U stvari, pejzaži Deliblatske peščare uglavnom neodoljivo podsećaju na Mediteran, sa peskovitom podlogom obraslom retkom travom i šumarcima crnog i belog bora i ariša. Za potpun ugođaj fale samo stabla masline i zvuk talasa...

Čak je i karakteristični ruj, po čijem jesenjem crvenilu je i nazvana ova tradicionalna akcija, zapravo mediteranska vrsta.





Za celu akciju imam samo reči hvale.

Na stazama možda nema nekih spektakularnih prizora kakvih ima na planinskom terenu, ali ih to ne čini manje privlačnim. Onaj ko je birao staze za pešačenje, ne samo za maraton nego uopšte, uradio je jako dobar posao. Sve staze su jako dobro markirane, a za ovu priliku postojali su i dodatni putokazi tako da se ni u teoriji nije moglo zalutati kao u nekim prethodnim kolima lige.

Vode (i čokoladnih bananica) je bilo u sasvim dovoljnim količinama za sve učesnike, a dežurni iz PD "Jelenak" iz Pančeva su bili vrlo ljubazni, predusretljivi i svi do jednog na visini zadatka.

Startno i ciljno mesto su bili u rekreativnom centru "Čardak", koji je jako lepo uređen i dovoljno prostran i opremljen da primi sve učesnike i sva vozila kojima su došli...

Ma, sve i kad bih bio toliko pokvaren da namerno tražim zamerku organizaciji, ne bih umeo da je nađem. Mnogi bi mogli da uče od Pančevaca kako se organizuju ovakve manifestacije.




Moji najveći motivi za učešće u ovakvim trkama su uživanje u prirodi, druženje sa kolegama planinarima-maratoncima i pobeđivanje samog sebe. U sva tri sam u Deliblatskoj peščari itekako uspeo: uprkos prehladi i žuljevima koji su me mučili praktično od samog starta, nisam odustao od najduže staze, a usput sam proveo jako lepo vreme u druženju i razgovoru sa starim i novim drugarima. 

A kad se na to dodaju ne samo boje ruja već sve boje Deliblatske peščare, mogu da budem samo prezadovoljan. I da već zaokružim prvu subotu u oktobru u kalendaru sledeće godine...




4 коментара:

  1. Анониман7/10/14 12:39

    Odlicno napisano! :)
    Olgica

    ОдговориИзбриши
  2. Kao i do sada... Tekst 'obojen' dušom, bogato ukrašen ornamentima realnosti. Fotografije su priča za sebe, motivi takodje. Bravo!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Za tekst i fotografije prihvatam pohvale, a motivi su se sami nametnuli. Ko god da je stvarao taj ćošak planete, uradio je jako dobar posao!

      Избриши