15. 1. 2016.

3. Novogodišnji maraton Šid, 2016.


Ako je početak planinarske sezone tradicionalno vezan za Rtanj, početak sezone trekinga već treću godinu zaredom vezujemo za Novogodišnji maraton u Šidu.

Isto mesto, isto vreme, isti datum (14. januar, prvi dan godine po Julijanskom kalendaru), isti povod (prvo kolo Vojvođanske treking lige) ali svaki put drugačiji doživljaj i drugačiji utisci. Ovog puta još pozitivniji nego prethodne dve godine.

Zanimljivo je kako je jedna ovako nepretenciozna (neko bi možda rekao i monotona) akcija osvojila srca mnogih koji joj se iz godine u godinu vraćaju.

Čak i najduža staza od 32 kilometra sa 390 metara ukupnog uspona (mada GPS snimak kaže nešto manje, i za dužinu i za uspon) ne bi trebalo da predstavlja previše krupan zalogaj za iole ozbiljnog trekera. A ozbiljnih itekako ima, iako deluje da je ove godine (za razliku od prošle) odnos planinskih trkača i klasičnih atletičara bio znatno na strani ovih prvih.

Ja sebe ne svrstavam ni u jedne ni u druge: trčim malo i sporo, i ubeđen sam da bih skinuo bar desetak minuta od vremena finiša kad bih manje fotografisao i zverao okolo. No dobro, svako spram svojih ambicija, a ja nikad nisam krio da moji takmičarski afiniteti i nisu naročito veliki. Ali to je neka sasvim druga priča.

Sportski centar Šid, start i cilj maratona

Najbrži su odmah odgrabili napred

Međutim, iako na papiru sve deluje isuviše lagano, pravi krivac zašto staze šidskog maratona umeju itekako da namuče učesnike su vremenske prilike. I to već tri godine iste.

Nema ovde snega i leda, nema vetra koji brije, po kom je poznata vojvođanska ravnica, ovde je uvek toplo i sunčano, čak i previše za ovo doba godine. Bar je tako uvek bilo do sada.

Toplo, sunčano - i blatnjavo preko svake mere...

Vikend naselje Lipovača
Izletište Lipovača
Privina Glava ispod brda



Za fruškogorsko blato odavno kažu da može da odvali đon sa malo slabije cipele, a šidsko blato je za to najbolji primer.

Ako je plitko - klizavo je, ako je duboko - lepi se za đonove, a od bara nikad ne znate šta da očekujete. 

U jednom trenutku rešio sam da testiram svežu impregnaciju na cipelama (nije da sam imao mnogo izbora) i ugazio u jednu. Eksperiment je uspeo. Skoro do kolena.

Sot na vidiku

Seoska idila
Izlazak na branu Sotskog jezera
Brana sveže posuta zemljom, ako slučajno zafali blata na stazi...
Sotsko jezero je inače najzapadnije fruškogorsko jezero

Zato na šidskom Novogodišnjem maratonu valja biti što brži i iskoristiti jutarnji mraz, dok blato ne postane sveže i žitko.

Nama sporijima to obično potraje do prve kontrolne tačke u izletištu Lipovača, eventualno do druge (manastir Privina Glava), bržima sigurno do Sotskog jezera, možda čak i Molovina, ali ono što nam svima sleduje je šest kilometara blatnjavog užasa između Molovina i manastira Svete Petke, nadomak graničnog prelaza kod Berkasova.

Mnogo puta sam rekao da na planinarskim stazama ne podnosim asfalt, ali kod Svete Petke mi dođe nekako drag i prosto ga jedva čekam. Dalje je do cilja lako, samo putem pravo u Šid, na topao čaj i uvek ukusne krofne...

Uspon od jezera, već počinje blato...
Molovinski vinogradi
Molovinski đeram
Ulazak u Molovin


Na Novogodišnji maraton nikad nisam imao ozbiljnijih zamerki, pa nemam ni sad.

Možda prve godine nije bilo najsjajnije markirano, ali ove godine je to učinjeno za svaku pohvalu. Jedino je na nekim mestima markacija ostala nedovršena, to jest markirano je samo belom bojom, ali s obzirom da je organizator, po sopstvenom priznanju, imao dosta problema zbog kojih je hteo čak i da odustane od održavanja akcije, nije na nama da tražimo dlaku u jajetu.

Osim toga, sremske šikare i oranice je ionako prilično teško propisno markirati.


...a posle Molovina...
In blato veritas
Raj za divlje gice, pakao za pitome trekere

Lutanja jeste bilo, ali oni koji su gubili stazu mogu da krive samo svoju nepažnju.

Takođe, kritike da na stazi nije bilo dovoljno vode jednostavno ne piju vodu: složiću se da je flaširane vode bilo premalo (samo na poslednjoj kontrolnoj tački pred cilj), ali je zato dragocena tečnost mogla da se dotoči na izvoru malo posle Privine Glave, u Sotu i u Molovinu. Onome ko ume da racionališe rezervama, i više nego dovoljno.

Dok sam na cilju pričao glavnom organizatoru Deletu svoje utiske, reče mi da sam prvi kome ništa na stazi nije smetalo. Pa jednom i ja da budem od onih koji hvale.

Spasonosni izlazak na asfalt kod manastira Svete Petke
Nekom Velikom Štrumpfu je palo na pamet da ofarba kapu zvonika u predivnu
nebeskoplavu nijansu; da mi je taj mozak na koji dan, da malo odmorim...
Možda je to boja za šerpe? Fale samo bele tufne...
Spomenik NOB kod Berkasova, nekada kontrolna tačka maratona


Prvo kolo ovogodišnje sezone Vojvođanske treking lige ujedno je bilo premijerno i za novog direktora lige Gorana Žigića, koji je na ovoj poziciji zamenio rodonačelnika vojvođanskog trekinga Zokija Vukmanova.

Možda bi se kašnjenje starta i mala pometnja za zapisničarskim stolom i mogli iskritikovati, ali bi to ipak trebalo pripisati uhodavanju jedne nove ekipe koja će u narednim godinama sigurno raditi najbolje što može na unapređivanju lige i trekinga uopšte. Bićemo tu da to ispratimo.

Novi direktor VTL sa najboljim takmičarima


Mada sam ja lično ovom akcijom već od prvog dana i više nego zadovoljan, ovog puta utisci teško da mogu biti lepši.

I pored nedostatka volontera (znam iz iskustva koliko je teško motivisati ljude u maloj sredini poput Šida ili Rume), Novogodišnji maraton je čak i napredovao u odnosu na svakako vrlo lepo organizovano prošlogodišnje izdanje, da ne pričam o prvom šidskom maratonu, a po svemu sudeći tako će se nastaviti i ubuduće.

Nadam se još mnogo godina.



Za one koji bi voleli da pređu ovu stazu u neko manje blatnjavo doba godine, GPS trek velike staze može se preuzeti odavde: https://www.wikiloc.com/hiking-trails/novogodisnji-maraton-sid-velika-staza-11952887



Нема коментара:

Постави коментар