15. 3. 2016.

Petrova crkva u Rasu


Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Starom Rasu ili kraće Petrova crkva u Rasu najstariji je sačuvan spomenik sakralne arhitekture na prostoru Srbije i jedan od najstarijih sačuvanih spomenika srpskog graditeljstva uopšte.

Zbog visokih kulturno-istorijskih i arhitektonskih vrednosti, od 1979. godine se nalazi na UNESCO-voj listi svetske baštine, kao prvi spomenik sa teritorije Srbije i jedan od prvih sa prostora bivše Jugoslavije u ovom prestižnom registru.

U literaturi se najčešće kaže da se nalazi "na jednom uzvišenju nedaleko od Novog Pazara" što je po svoj prilici zastareo podatak, budući da se pomenuto uzvišenje već neko vreme nalazi u (pri)gradskom tkivu jednog od najvećih gradova Srbije, čiji se broj stanovnika odavno piše sa šest cifara.

Položaj Petrove crkve nije samim tim postao i manje istaknut, pa tako ovaj spomenik i dalje dominira širom okolinom preplavljenom zbijenim dvospratnicama naizgled divljeg urbanizma, dalekovodima i glomaznim industrijskim objektima, na samo nekoliko stotina metara od crkvene porte.

Okolina ipak ne umanjuje utisak koji ceo kompleks ostavlja na namernika, jer je crkva dovoljno impozantna da šire okruženje samo od sebe nestaje iz pozadinske slike, a umesto huka saobraćaja sa magistralnog puta mogli bismo se zakleti da čujemo topot konja prvih srpskih knezova.




Tačno vreme nastanka građevine nije utvrđeno.

Istoričari arhitekture i umetnosti relativno pouzdano tvrde da nije izgrađena posle VIII veka, a zasigurno se zna da je rekonstruisana početkom X veka, za vreme vladavine kneza Časlava Klonimirovića. Upravo se vreme ove rekonstrukcije uzima za period izgradnje u zvaničnim UNESCO-vim podacima i u Centralnom registru spomenika kulture u Srbiji, dok su Srbi po običaju skloniji da svojataju onaj stariji datum.

Međutim, istoriografija ne pamti neimare te starije građevine, za koju se samo zna da je predstavljala ranohrišćansku bogomolju, najverovatnije baptisterijum, sudeći po kružnom obliku najstarijeg sloja osnove.




Pomenutom rekonstrukcijom u X veku crkva dobija veći gabarit, zidanjem potkovičastog prstena prečnika oko 17 metara oko starije kružne građevine. Osnova crkve tada dobija izgled upisanog krsta, a iz tog vremena datiraju i galerija oko središnjeg kružnog dela broda i kube konstruisano nad trompama, nepravilne osmostrane osnove koja takođe približno pravi oblik potkovice.

Iako je ova dogradnja prvi istorijski zabeležen slučaj graditeljstva koje se može nazvati srpskim, po svemu sudeći izvodili su ga "uvozni" majstori, što je evidentno po načinu gradnje koji nesumnjivo podseća na preromanske arhitektonske spomenike ovog tipa na Jadranu; unajmljivanje primorskih graditelja koji su važili za velike znalce zanata ionako nije bilo strano srpskim ktitorima.

Pojedini teoretičari arhitekture ističu čak i sličnosti sa crkvenim građevinama Jermenije i Gruzije, pre svega u izgledu kubeta, što će najpre ipak biti koincidencija ili tek udaljeni odjek nego svesno crpljenje uticaja.

Natpis iznad ulaznih vrata
Unutrašnjost južne priprate

Bilo da se kao vreme izgradnje uzima VIII ili X vek, crkva je u svakom slučaju prvobitno bila ranohrišćanska, o čemu svedoče i pojedini simboli u njenoj unutrašnjosti.

Naročito se ističe znak sidra, koji je uz ihtis (simbol ribe) bio najznačajniji ranohrišćanski simbol, ali je danas gotovo zaboravljen kao takav.

Sidro se u Petrovoj crkvi pojavljuje u dva oblika: kao baza patrijaršijskog krsta u zidnom slikarstvu (ovakav oblik krsta kasnije će u srpskoj sakralnoj arhitekturi dobiti naziv studenički krst, usled prominentne upotrebe na crkvi tog manastira), ali i u jedinstvenoj kombinaciji sa ihtisom na parapetu jedinog prozora galerije.

Patrijaršijski krst sa sidrom
Simbol na parapetu prozora galerije
Krstionica u zapadnoj priprati

Kad se govori o prozorima, trebalo bi reći da ih je na crkvi tek nekoliko i gotovo svi su nastali u nekim naknadnim radovima na građevini.

Crkva je prvobitno imala samo nekoliko malih otvora sličnih puškarnicama, kroz koje zasigurno nije ulazilo dovoljno svetlosti. Čuveni arhitekta i istoričar arhitekture Aleksandar Deroko zabeležio je da su prvi prozorski otvor zapravo načinili lopovi, kako bi tuda ušli i opljačkali crkvu.

Konačan izgled građevina dobija tek u drugoj polovini XIX veka, izgradnjom pravougaone priprate uz zapadnu i južnu fasadu, čime crkva dobija autentičnu, momentalno prepoznatljivu formu.





Osim u religijskom, Petrova crkva je zauzimala važno mesto i u političkom životu Rasa kao tadašnje prestonice srpske države.

Ovde su u XII veku održavani srpski državni sabori, a za to mesto neraskidivo je vezan i utemeljitelj srednjovekovne srpske države Stefan Nemanja (1113-1199): on je ovde sredinom XII veka ponovo kršten po pravoslavnom obredu (prvobitno je bio kršten u rimokatoličkoj crkvi), ovde je 1186. godine održao sabor koji je bogumile proglasio za jeretike, a 1196. godine se tu i odrekao prestola i zamonašio. 

O kontinualnom značaju Petrove crkve za srpski živalj u okolini svedoči i crkveno groblje, na kom se mogu videti spomenici iz najrazličitijih epoha od XII sve do početka XX veka.





Da je sama lokacija imala značaj kao sveto mesto još od najstarijih vremena svedoče i arheološka istraživanja, koja su 1957. godine ispod same Petrove crkve otkrila ostatke ilirskog tumulusa.

U grobnici iz VI veka pre naše ere, koja je najverovatnije pripadala nekom vladaru, pronađeno je ogromno blago u vidu zlatnog nakita, srebrnog posuđa, grčkih vaza, predmeta od stakla i ćilibara... 

Jedan deo ovog blaga, poznatog i pod nazivom Novopazarski nalaz, danas se nalazi u gradskom muzeju "Ras" u Novom Pazaru.

Većina relikvija danas se ne čuva u samoj crkvi
Ostaci najstarijih nadgrobnih spomenika

Crkva je 1948. godine proglašena za spomenik kulture od izuzetnog značaja, a prvi restauratorski radovi u enterijeru u novije doba započeti su 1954. godine.

Obijanjem debljeg sloja maltera sa jugozapadnog pilastra u centralnom delu crkve otkrivena je monumentalna srednjovekovna freska Svetog Jovana Milostivog, nakon čega su organizovana veća sistematska istraživanja živopisa, a potom i sveobuhvatna arhitektonska konzervacija.

Crkva je u potpunosti konzervirana tokom šezdesetih godina prošlog veka, a od 1979. godine nalazi se na UNESCO-voj listi svetske baštine, kao deo spomeničkog kompleksa Stari Ras i Sopoćani, koji pored Petrove crkve obuhvata i ostatke Starog Rasa i manastire Đurđevi Stupovi i Sopoćani, sve u blizini Novog Pazara.

Freska Svetog Jovana Milostivog iznad stolice
raško-prizrenskog episkopa
Živopis je nastajao u različitim epohama i nije sav sačuvan


Izuzetnost arhitekture Petrove crkve u Rasu nije toliko u visokim umetničkim dometima koliko u originalnosti njene forme, koja na drugde neviđen način spaja u sebi uticaje istoka i zapada.

Iako sukobljene, njene pojedinačne mase stvaraju funkcionalno i estetski neverovatno uspeo sklop, jednako skladan koliko i nezgrapan, po čemu je ova građevina jedinstvena ne samo u srpskim već i mnogo širim okvirima.

Međutim, mnogo bitnija karakteristika od arhitekture ovde je istorija, posebno istorija srpskog naroda koja se na ovom mestu verovatno može osetiti bolje nego bilo gde drugde. Zato je izučavanje Petrove crkve, kontekstā u kojima je nastala i nastajala ključno za razumevanje srpske istorije, a njeno očuvanje zadatak za sve nas.

Jer narod koji nema prošlost, nema ni budućnost.




Нема коментара:

Постави коментар