5. 5. 2016.

Šta sve možeš u Beču za jedan vikend


Glavni i najveći grad Austrije, nekadašnjeg Austrijskog carstva i Austrougarske monarhije koje su svojevremeno bile među najvećim svetskim velesilama, Beč je već vekovima jedna od najznačajnijih tačaka na mapi Evrope.

Metropola koja ne prestaje da fascinira i privlači namernike iz svih krajeva planete, carski grad neverovatnog sjaja koji nije uspeo da potamni ni II svetski rat u kojem je potpuno uništena skoro četvrtina ukupnog arhitektonskog fonda, Beč je danas jedan ogroman muzej na otvorenom gde svaka fasada priča sopstvenu priču, sve jednu interesantniju od druge.

Kao drugi najveći grad nemačkog govornog područja (posle Berlina), Beč je toliko pun sadržaja da je i mesec dana premalo da se obiđe sve što je iole vredno videti, ali ono najosnovnije, u zavisnosti od interesovanja, može se pogledati i za jedan (svakako prekratak) vikend...


Arhitektura

Kao jedan od glavnih centara barokne arhitekture, Beč je prepun izuzetnih građevina od kojih je većina podignuta tokom XVIII i XIX veka.

Budući da se iz Beča širom Panonije razvio specifičan barokno-klasicistički stil izgradnje crkava, većina sakralnih objekata u gradu je građena upravo u ovom maniru. Bitnih izuzetaka ima nekoliko, među kojima i možda najznačajnija crkvena građevina Beča - katedrala Svetog Stefana iz XIV i XV veka, izgrađena u kombinaciji romanike i gotike, sa tornjem visokim preko 130 metara.

O oblikovnim vrednostima bečkih zgrada dovoljno svedoči činjenica da je ceo istorijski centar 2003. godine stavljen na listu svetske baštine UNESCO-a.

Tipičan primer bečkog baroka
Katedrala Svetog Stefana na trgu Štefansplac


Gotovo svaka fasada u užem centru grada ima odlike baroka i gotovo svaka zgrada bi u nekom drugom okruženju mogla biti smatrana za vanrednu arhitektonsku lepoticu, ali u Beču praktično ne dolaze do izražaja.

Naročito su vredne barokne palate Belvedere, Hofburg i Šenbrun; palata Belvedere pripadala je Eugenu Savojskom a danas je dom više umetničkih kolekcija, dok su Hofburg i Šenbrun, koje su gradili i dograđivali pripadnici porodice Habzburg, danas među najvećim turističkim atrakcijama Beča.

Palata Belvedere



Dvorac Šenbrun (Schönbrunn) bio je letnja rezidencija Habzburga i očuvan je u manje-više istom stanju poslednjih stotinak godina.

Glavna zgrada dvorca izgrađena je u XVII veku, ali je oko 1740. godine, kada je prešla u vlasništvo Marije Terezije, prerađena po ugledu na palatu Versaj i tada je dobila današnji spoljni izgled. 

Kompleks čini više objekata, sa preko 1300 prostorija, nekoliko odvojenih spomenika i velelepnim parkovskim površinama, pa tako mnogi ističu da je Šenbrun (koji se na listi svetske baštine UNESCO-a nalazi od 1996. godine) nadmašio svoj pariski uzor.

Palata Šenbrun

Balska dvorana
Radni kabinet Franca Jozefa I (1830-1916)
Spavaća soba Franca Jozefa I sa krevetom u kojem je umro
Portret Marije Terezije (1717-1780)
Spavaća soba Marije Terezije

Ulaz u parkove je besplatan, a ulaznice za sve pojedinačne objekte plaćaju se od 3,60 € (za izlazak na panoramsku terasu vidikovca "Glorijeta") i 13,30 € (za najkraću turu kroz dvorac), do čitavih 55,50 € za propusnicu u sve objekte kompleksa, uključujući dvorac (sa posebnim akcentima na lične odaje i predmete Marije Terezije, Franca Jozefa I i njegove supruge Elizabete Sisi), vidikovac, nekoliko galerija i muzeja, lavirint i zoološki vrt iz 1752. godine, najstariji zoo vrt na svetu...

Mada najduža vođena tura traje tek oko sat vremena, za razgledanje Šenbruna je po mogućstvu najbolje odvojiti ceo jedan dan.

Vidikovac "Glorijeta" na brdašcu iznad Šenbruna


Pogled sa "Glorijete" na Šenbrun i Beč



U samom centru grada nalaze se i dva arhitektonska dela neuobičajenih stilova za epohu u kojoj su nastali, što još više akcentuje njihov (uglavnom politički) značaj.

Zgrada austrijskog parlamenta, građena između 1874. i 1883. godine, predstavlja knjiški primer klasicizma u arhitekturi, sa jasnim asocijacijama na grčke hramove. Obližnja Gradska kuća (Rathaus) završena je iste godine (mada je započeta dve godine ranije) u maniru neogotike, što daje dodatni nivo grandioznosti ionako impozantnoj građevini.

Zgrada austrijskog parlamenta

Gradska kuća


Osim baroknih, u Beču se mogu videti i arhitektonski spomenici novijih epoha i stilova, od kraja XIX veka do danas.

Od zgrada značajnih za istoriju savremene arhitekture posebno treba istaći Zgradu Secesije (Secessionsgebäude) iz 1897. godine, kojom su austrijski umetnici pokušali da naprave raskid sa svim do tada poznatim arhitektonskim i umetničkim pravcima, više bitnih dela Adolfa Losa, kao i jedinstvenu ekspresionističku zgradu kontroverznog umetnika Fridensrajha Hundertvasera.

Primera novije arhitekture u starom gradskom jezgru ima vrlo malo, i uglavnom je prilično neupečatljiva i nenadahnuta...

Zgrada Secesije
Hundertvaserova zgrada


Savremena arhitektura u centru grada


Širom Beča nalazi se i mnoštvo najrazličitijih spomenika, od grandiozne skulpture Marije Terezije sa svojim podanicima, preko vojskovođa Eugena Savojskog, čuvenog Radeckog i feldmaršala Švarcenberga koji se borio protiv Napoleona, do kompozitora poput Mocarta, Betovena, Štrausa i Šuberta.

Spomenik Svetog Trojstva ili Stub kuge (Pestsäule), kao originalna austrijska spomenička forma podignuta iz zahvalnosti za izbavljenje od opake bolesti, nalazi se u srcu grada, u pešačkoj ulici Graben.

Spomenik Mariji Tereziji
Spomenik feldmaršalu Švarcenbergu
Stub kuge


Zanimljiv je i Spomenik herojima Crvene armije, koji su Sovjeti (sami sebi) podigli po oslobađanju Beča 1945. godine, tim pre što su memorijali sovjetskim oslobodiocima u bivšim državama istočnog bloka danas uglavnom srušeni, dok bečki još uvek stoji...

Jedna od teorija kaže i da su Rusi nakon izgradnje spomenika zapretili Austrijancima da će zauzeti Beč silom ako uklone ili izmene spomenik, a taj ultimatum je navodno još uvek na snazi.

Čuveni pop muzičar Falko, kojem je Beč bio velika inspiracija, dobio je memorijalno stepenište i pjacetu u centru grada 2003. godine.





Kultura i umetnost

Ako je za obilazak Šenbruna i dovoljan jedan ceo dan, za obilazak svih muzeja i galerija u Beču teško da je dovoljan i ceo mesec.

Najpoznatiji su Muzej istorije umetnosti i Prirodnjački muzej, koji su toliko veliki da je potpuno besmisleno odvojiti manje od celog dana za svaki, tim pre što pojedinačne ulaznice iznose minimalno 15 € po muzeju. Ove dve monumentalne zgrade su inače identične po svemu, osim po kipovima i natpisima na fasadama.

U neposrednoj blizini se nalazi i Muzejska četvrt, koja sa svojih 60.000 kvadratnih metara galerijskog prostora čini najveći jedinstveni kompleks rezervisan za kulturu i umetnost na svetu.




U pomenutom dvorcu Belvedere nalazi se stalna postavka slika, sa posebnim akcentom na bečke umetnike Gustava Klimta, Egona Šilea i Oskara Kokošku, ali se tu mogu videti i dela Pikasa, Kupke i drugih umetnika značajnih na prelazu iz XIX u XX vek.

Propusnica košta 20 € i važi mesec dana, tako da se može iskoristiti više puta. "Zvezda" postavke je Klimtova slika "Poljubac" (Der Kuss), koja je danas jedan od najprepoznatljivijih simbola Beča i gotovo je nemoguće pronaći prodavnicu suvenira bez ovog motiva.

Klimtov "Poljubac" na slikama, tacnama, majicama,
kišobranima, jastučićima za autobus...

Pored navedenih, u Beču postoji još toliko izložbenih predstavki da se skoro ne mogu ni pobrojati. 

Trebalo bi još istaći i Muzej vojne istorije u zgradi Arsenala, gde se čuvaju krvava uniforma Franca Ferdinanda i automobil u kojem se vozio za vreme Sarajevskog atentata, a među zanimljivije manje muzeje spadaju i Patološko-anatomska galerija na Medicinskom fakultetu Bečkog univerziteta, spomen-muzej Sigmunda Frojda i drugi.



Kao grad koji je iznedrio bečki valcer, jedan od najpoznatijih klasičnih muzičkih žanrova, Beč važi i za vrlo bitan muzički centar u svetskim okvirima.

Dve najznačajnije muzičke institucije su Opera i Filharmonija, u kojoj tradicionalno nastupa Hor bečkih dečaka, a prvog dana svake godine održava se i čuveni Novogodišnji koncert.

Bečka filharmonija
Bečka opera



Zabava

Kada se u istoj rečenici pomenu Beč i zabava, prva asocijacija je naravno Prater. Zabavni park na mestu nekadašnjeg lovišta za plemstvo otvoren je 1766. godine, što ga čini drugim najstarijim parkom ovog tipa na svetu (posle Bakena u danskom gradu Klampenbergu koji funkcioniše od davne 1583. godine!), a po popularnosti zauzima verovatno i prvo mesto.

Od preko 250 sadržaja za sve uzraste i svačiji ukus najpoznatiji su panoramski točak (Wiener Riesenrad), mini-železnica (Liliputbahn) i muzej voštanih figura Madam Tiso.





Panoramski točak, koji je za mnoge apsolutni simbol Beča, izgrađen je još 1897. godine, što ga čini najstarijim funkcionalnim panoramskim točkom na svetu, a sa visinom od oko 65 metara bio je i najveći na svetu sve do 1985. godine. Danas nije ni među prvih dvadeset po veličini, ali to ne znači i da mu je smanjena atraktivnost.

Za vožnju od petnaestak minuta treba izdvojiti 9,50 €, ali su mogući i drugačiji aranžmani uključujući i privatne žurke i romantične večere sa ličnom poslugom. Uz odgovarajuću doplatu, razume se.

Muzej voštanih figura je najskuplja praterska atrakcija sa najjeftinijom ulaznicom od 14,35 €, dok ulaz na ostale atrakcije (mini-železnica, rolerkosteri, ringišpili, kuća strave...) košta između četiri i deset evra.






Kad smo kod panoramskog razgledanja Beča iz visine, trebalo bi još pomenuti i Dunavski toranj (Donauturm). Najviši objekat u Austriji izgrađen je 1964 godine, a antene koje dosežu visinu od 252 metra služe za prenos radio talasa i signala mobilne telefonije.

Toranj ima tri platforme dostupne turistima: otvoreni vidikovac na oko 150, kafe na oko 160 i rotirajući restoran na oko 170 metara od tla.

Vožnja hidrauličnim liftom od podnožja tornja do vidikovca traje oko trideset sekundi. Ulaznica od 7,90 € važi za sve tri platforme, s tim što su za restoran potrebne rezervacije, a slobodno mesto samo za jednu kafu čeka se i do pola sata.

Sa otvorene  platforme moguće je skakati bandžijem, što se takođe mora rezervisati nekoliko nedelja unapred, a to zadovoljstvo olakšava novčanik za 100 €...







Ipak, pri poseti bečkim zanimljivostima moguće je i uštedeti kupovinom takozvanih kombo-karata s kojima se za 10-20 € dobija ulaz na dve ili tri popularne atrakcije, a za tridesetak evra može se dobiti desetak karata koje zajedno inače koštaju nekoliko puta više.

Za one koji su se baš namerili na aktivnu posetu bečkim atrakcijama, na svim turističkim info-pultovima moguće je nabaviti i Vienna Pass propusnicu koja u toku jednog ili više dana omogućava pristup praktično svim bečkim sadržajima, uključujući i muzeje i galerije.

Najjeftiniji (jednodnevni) Vienna Pass košta 59 €, a najskuplji (šestodnevni koji uključuje i gradski prevoz) staje celih 148 €. Uz dobru organizaciju, možda se i isplati.




Iće i piće

Šta god pričali Austrijanci, autentična bečka kuhinja zapravo ne postoji. Najpoznatiji bečki specijaliteti su uglavnom preuzeti iz obližnjih kuhinja Nemačke i Italije i izmenjeni tek toliko da dobiju malo lokalnog šmeka.

Nama je verovatno najpoznatija bečka šnicla (Schweinekotelett Wien Steak), čiji recept potiče još iz starog Rima a u Beč ga je iz severne Italije doneo feldmaršal Radecki, koji je važio i za velikog gurmana. Poznavaoci gastronomskih prilika ističu da u Beču treba probati i pečena praseća rebarca (Schweinerippen), naravno sve uz lokalno pivo.

Obroci u restoranima u Beču su relativno skupi (uglavnom oko 15 € po osobi, retko ispod 10 €), ali i prilično izdašni: često je jedna porcija sasvim dovoljna za dve osobe, pa konobare obavezno treba pitati za veličinu serviranja, vrlo rado će uz jelo izneti i još jedan servis i escajg.



Od brze hrane je u Beču moguće pronaći bukvalno sve, od bureka i pljeskavica do tajlandske i vijetnamske kuhinje. Lokalna ponuda brze hrane svodi se na kobasice, od kojih za specijalitet važe Wiener Würstl, koje se realno ne razlikuju mnogo od naših industrijskih viršli.

Kobasice se obično prodaju na kioscima, a po ceni od 3-5 € može se naći mnoštvo najrazličitijih varijanti: kuvane, pečene, dimljene, sa sirom, ljute, sa aromatičnim biljem... I sve su bolje od Wiener Würstl.

Zanimljivo je da trafiku sa kobasicama na uglu ulice Graben i trga Štefansplac, u centru centra Beča, drži jedan "Jugović".




Austrijsko pivo ne spada u cenjenije u svetu, ali daleko od toga da je loše.

Poznatije marke su Gösser, Egger, Ottakringer i Kaiser, ali skoro svaka birtija ima sopstveno pivo koje je obično iznenađujuće prijatno. S druge strane, finiji restorani uglavnom nude poznata uvozna piva, uglavnom nemačka.

U marketima se cena jedne flaše ili limenke kreće u rasponu od 0,80 € do 1,50 €, dok u restoranima krigla od pola litre košta obično 3,5-5 € i naviše.




Dobar ručak valja i zasladiti, a tek ovde dolazi do izražaja austrijska kreativnost u kuhinji.

Originalni bečki slatkiš je Saher torta (Sachertarte), koju je izumeo Franc Saher, jedan od ličnih kuvara austrijskog kancelara Meterniha, 1832. godine. Saher torta se sastoji od čokoladnog patišpanja sa pekmezom od kajsija i čokoladnim prelivom, a iako se "originalna" torta navodno služi samo u hotelu "Saher" kolač se može pojesti u svakoj bečkoj poslastičarnici ili boljem kafiću.

Poznati slatkiš su i Mocart kugle (Mozartkugel) od čokolade i marcipana, koje se mogu pronaći u svakoj prodavnici, čak i u suvenirnicama.





Šoping

Za jedan deo naše populacije, Beč i njegov autlet centar Parndorf (kod nas često pogrešno nazvan Pandorf) sinonim su za jeftin šoping.

Istina je ipak malo drugačija: ono što su za Austrijance smešno jeftine cene zapravo nije daleko od redovnih cena u našim buticima, a popusti od 50, 60 i više procenata po kojima je Parndorf poznat važe tek nekoliko dana tokom godine i to obično za artikle čije cene inače imaju dve i više nula...

S druge strane, centar Beča rezervisan je za butike ekskluzivnih marki, a cene u izlozima retko se pišu sa manje od pet cifara...





Suveniri su nešto pristupačniji, pa se tako razglednice mogu naći već za 0,40 €, magneti za frižider za 2-4 € (u zavisnosti od tipa i veličine), čaše i šolje za 4-8 €, podmetači, kišobrani, lepeze, ukrasne kutijice i slično za 7-10 €, ilustrovane knjige o Beču za 10-12 €, majice za 12-15 € i tako dalje. 

Simpatičan suvenir su muzičke kutije sa poznatim melodijama čuvenih kompozitora koji su živeli i stvarali u Beču, poput Mocarta i Štrausa, koje uglavnom koštaju desetak evra po komadu.

Oni koji ni jedan ceo vikend ne mogu da izdrže bez domaće žute štampe ne treba da brinu, jer više nego dovoljno prodavnica štampe nudi i magazine i dnevne novine iz cele bivše Jugoslavije...




Kretanje kroz grad

Iako je Beč po svim standardnima jedna prava metropola (gradsko jezgro ima oko 1,8, a šire područje oko 2,6 miliona stanovnika), kretanje kroz grad je neverovatno brzo i jednostavno.

Postoji nekoliko tipova javnog prevoza (metro, tramvaj širokog i uskog koloseka, autobus) i sve mreže su tako dobro pokrivene da je gotovo do svakog kutka grada moguće stići prevozom. Najbrži su svakako metro i tramvaj širokog koloseka, čiji sistem je nezavisan u odnosu na kolski saobraćaj, a cene karata su iste u svim vidovima prevoza.

Karta za jednu vožnju u jednom smeru košta 2,2 € po zoni, a dnevna karta koja važi za neograničen broj vožnji košta svega 7,60 €. Za one koji planiraju duži boravak, postoje i jeftinije višednevne, nedeljne i mesečne karte.




Osim redovnih, u Beču naravno postoji i čitav niz specijalizovanih turističkih vidova prevoza. Tako postoji više linija panoramskog autobusa sa vodičem, takozvane Hop-On-Hop-Off linije, čije ture koštaju od 15 € za najkraću do 22,50 € za duže relacije.

Vožnja fijakerom je vrlo popularna, ali i paprena atrakcija, za koju treba izdvojiti od 20 do čitavih 80 € po osobi, u zavisnosti od dužine ture.

Krstarenje lepim plavim Dunavom košta oko 20 €, a za još deset evra brodom se može doći od Beča do obližnje Bratislave. Ipak, Bratislava je posebna tema...




Kao jedan od najvećih, verovatno najlepših i zasigurno najsadržajnijih gradova Evrope, Beč definitivno zahteva mnogo vremena za iole temeljniju posetu.

Za jedan vikend moguće je tek obići neke najznačajnije tačke u baroknoj prestonici centralne Evrope i samo ovlaš osetiti multikulturalnu atmosferu grada u kojem kao da svaki prolaznik govori drugim jezikom, a opet se svi savršeno međusobno razumeju.

Svaka poseta Beču ostaće zato donekle nedorečena, kao da zove posetioce da mu se ponovo vrate i istraže i ono što nisu stigli prošli put, a tada će verovatno nagovestiti neke druge stvari koje tek treba otkriti...

Ali zar nije baš to smisao putovanja?




2 коментара:

  1. Анониман15/5/16 23:26

    Divan tekst! Uostalom kao i drugi na ovom blogu, uživanje je čitati ih. Hvala!
    Ali apropo Beča samo bih da preporučim i ovaj neformalni vodič: http://www.tourmycountry.com/austria/vienna.htm
    kao i ovaj dokumentarac: https://www.youtube.com/watch?v=AFZBOTgL_Hk
    itd.
    Još jednom, hvala na ovom blogu; uživanje je čitati ga.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pre svega hvala na poverenju, a zatim hvala i na preporukama. Vrlo zanimljiv dokumentarac, posebno zbog akcenta na arhitekturu, zaista vredi pogledati!

      Избриши