7. 10. 2016.

Biseri Đerdapa: Prerasti Vratne


Za razliku od kamenih lukova duž morskih obala, prirodni kameni mostovi duboko na kopnu predstavljaju izuzetno retku geomorfološku pojavu.

U Evropi postoji svega nekoliko desetina ovakvih spomenika prirode, a u istočnoj Srbiji ima ih čak šest, što predstavlja fenomen svetskih razmera.

Od tih šest, koje se sve mogu svrstati među najveće u Evropi, na reci Vratni nalaze se čak tri.


Reka Vratna izvire podno planine Veliki Greben, koja se nalazi u okviru nacionalnog parka Đerdap, pa se tako i prerasti Vratne mogu uslovno nazvati đerdapskim biserima mada se nalaze na potpuno suprotnoj strani takozvanog "dunavskog ključa".

Sama reka duga je oko 26 kilometara i gornjom polovinom svog toka stvara živopisan kanjon, koji bi sam po sebi bio sasvim zanimljiv i da nije prerasti. Donji deo toka, od manastira Vratna do ušća u Dunav kod Mihajlovca, više je ravničarskog tipa i nije preterano interesantan.




Manastir Vratna, odakle kreće pešačka staza koja obilazi sve tri prerasti Vratne, po predanju je početkom XIV veka osnovao arhiepiskop Nikodim Pećki u ime kralja Milutina. Krajem istog veka ojačao ga je Nikodim Tismanski, koga kao svetitelja danas poštuju Srpska i Rumunska Pravoslavna crkva.

Osim po osnivanju više manastira sa obe strane Dunava, Nikodim je ostao upamćen i po asketskom načinu života, a legenda kaže da je jedno vreme živeo po pećinama koje se i danas mogu videti visoko u stenama iznad manastira.






Današnja manastirska crkva, jednostavna jednobrodna građevina sa plitkom apsidom i prizidanim niskim zvonikom, izgrađena je sredinom XIX veka, kada je manastir obnovljen nakon što su ga Turci tokom Prvog srpskog ustanka spalili.

Visoko nad portom bdi stenoviti vršak i na njemu veliki metalni krst; do ovog istaknutog mesta može se doći kratkim skretanjem sa staze između prerasti, a uspon do krsta je obezbeđen konopcima iako nije previše zahtevan. Sa uzvišice sa pruža izuzetan pogled na manastir i dolinu Vratne, ali i na prve dve prerasti - Malu i Veliku.






Mala i Velika prerast udaljene su svega nekoliko stotina metara od manastira (i manje od sto metara međusobno), pa ih zato negde zovu i Manastirske prerasti. Zanimljivo je da je luk Male prerasti zapravo većih dimenzija od luka Velike: visok je 34 metra a širok 33, naspram 26 metara visine i 23 metra širine Velike prerasti.

Ipak, Veliku prerast odlikuju impozantna dužina (45 metara) i debljina svoda (30 metara), pa i na prvi pogled deluje mnogo moćnije, tako da je pored nje lako i prevideti Malu prerast, koja sa dužinom od 15 i debljinom svoda od 10 metara naspram susedne "sestre" deluje tanano i sićušno.


Mala prerast

Velika prerast


Na samom svodu Velike prerasti nalazi se vidikovac, sa kog se sagledava Mala prerast, doduše zbog jake vegetacije ne baš naročito jasno.

Mnogo zanimljiviji pogled je na suprotnu stranu, na stenovitu liticu u čijem zidu se smestilo nekoliko neristupačnih pećina koje su po predanju služile kao isposnice Nikodimu Tismanskom.






Treća prerast, takozvana Suva kapija, udaljena je oko četiri kilometra od Velike i Male. Do nje se može stići grebenom od vidikovca iznad Velike prerasti, što je nešto kraća i lakša varijanta puta, ili prateći kanjon Vratne, što je malo duža, dosta teža i nemerljivo atraktivnija staza.

Suva kapija je dobila ime po tome što Vratna na ovom delu u letnjem periodu ponire, pa je korito ispod prerasti tokom najtoplijeg godišnjeg doba suvo. Lukom je manja od prethodne dve (visina 20, širina 15 metara), debljinom svoda jedva dostiže Malu, ali velika dužina (34 metra) čini da deluje snažno i stameno. Od Suve kapije nazad do manastira može se vratiti istim putem ili ne baš uzbudljivom kružnom grebenskom stazom.







Osim kurioziteta da se ovako velik broj monumentalnih prirodnih kamenih mostova nalazi na tako malom području, prerasti Vratne i ostale prerasti istočne Srbije objektivno spadaju među najveće na starom kontinentu. Međutim, verovatno zbog poslovično loše promocije srpskih prirodnih vrednosti i turističkih potencijala, ova činjenica je van naših granica bitna samo kao statistički podatak u najužim krugovima vrsnih poznavalaca geografije i geomorfologije.

Tako srpske prerasti retko pouzdana a vazda citirana Vikipedija pominje tek na nivou fusnote, na relevantnom specijalizovanom portalu naturalarches.org im nema ni pomena, dok za to vreme naslov najvećeg prirodnog kamenog mosta u Evropi zvanično nosi češka Pravčicka kapija (Pravčická brána), koja s jedne strane zaista jeste najveći evropski prirodni most od peščara, ali bi istovremeno ova kapija čitava mogla da se smesti u otvor luka Male - krečnjačke - prerasti Vratne!

Zašto je to tako, običan čobanin-budala koji se tu ništa ne pita ne ume da odgovori...




Ako je za utehu, ljubitelji prirode sa ovih prostora mogu da se naslađuju znajući da, kada šetaju između prerasti Vratne, imaju priliku da iz prve ruke vide prirodno blago kakvo ne postoji nigde drugde. I to ne bilo kakvo, već pravo skriveno blago, daleko od očiju sveta, a opet na dohvat ruke.

A ako je jedini način da sačuvamo to blago od hordi bahatih turista željnih instant uzbuđenja (uz pomenutu Pravcičku kapiju je još pre više od sto godina podignut hotel!) to što ćemo nastaviti da ga ljubomorno skrivamo od celog sveta, onda je to sasvim razumna cena.

Nama prerasti Vratne (i ostali kameni mostovi istočne Srbije) nikad neće biti daleko.




Нема коментара:

Постави коментар