15. 1. 2019.

Šesti Šidski Novogodišnji maraton


Ako se planinarska sezona u Srbiji ne može smatrati otvorenom dok se ne održi Božićni uspon na Rtanj, trekerska godina već šesti put zaredom tradicionalno počinje prvog dana u Julijanskom kalendaru, Šidskim Novogodišnjim maratonom. Kao i svake godine, skromno ali bez greške realizovana trka po najslabije posećenim delovima Fruške gore, ovog puta možda nije okupila naročito velik broj takmičara, ali jeste one koje treba - neke od najposvećenijih, najupornijih, ali i najboljih domaćih trekera...

Ako bi se Šidskom Novogodišnjem maratonu mogao dodeliti samo jedan epitet, onda bi to moralo da bude - "osvežavajući". Osim toga što se održava u najsvežije godišnje doba, Novogodišnji maraton je od samog početka pravo osveženje u višestrukom smislu: jedina je trka u zapadnom delu Fruške gore (kojim ne prolaze ni Fruškogorski maraton niti transverzala), jedina je treking manifestacija kod nas koja istrajava u zimskom terminu i jedina koja se bez izuzetka vezuje za konkretan datum, ma koji to dan u nedelji bio.

Sportski centar u Šidu



Možda je taj 14. januar, na kom insistira idejni tvorac i glavni organizator maratona Slobodan Lalić Dele, svojevrstan mač sa dve oštrice, pa u slučaju kad se desi da trka treba da se održi na radni dan (kao što je ove godine to ispao ponedeljak) sprečava mnoge zainteresovane da dođu i učestvuju, ali sa druge strane imidž koji Šidski Novogodišnji maraton na taj način gradi jedinstven je u našim okvirima i ako je maraton tako uspeo da izgura šest izdanja uspeće valjda da opstaje i dalje.


Lipovača


Ove godine je možda ukupna poseta bila rekordno niska (svega tridesetak trkača i možda ni upola toliko "navijača"), ali više od pukih kvanitativnih pokazatelja govori struktura učesnika trke, za koju bi se bez preterivanja moglo reći da je predstavljala crème de la crème domaćeg trekinga. Bivši i sadašnji direktor Vojvođanske treking lige, članovi Komisije za planinarski treking PSS, visoki funkcioneri PSV, aktuelni šampion Treking lige Srbije, bivši šampioni i šampionke obe naše treking lige, učesnici UTMB, višestruki finišeri raznih ultramaratona... Društvo malo, ali odabrano.



Manastir Privina Glava

Za one koji nažalost nisu imali priliku da se pridruže ovoj ekipi, neće biti za utehu ni da su uslovi na stazi bili zaista idealni za zimski treking. Sunčano, vedro, taman dovoljno toplo da se može trčati u duksu ali ne i pretoplo da sneg počne previše da se topi, sa tek vrlo malo dobro poznatog panonskog vetra...




Naravno, nije izostala ni najveća atrakcija šidske maratonske staze - čuveno blato na potezu između Molovina i Svete Petke, za sve ljubitelje klizanja, šljapkanja, prljavih cipela i mokrih čarapa. Dele reče da bi dogodine mogao da pakuje blato u teglice kao suvenir sa maratona, ali čak i kad bi svako odneo kući puno bure, ostalo bi sasvim dovoljno i za buduće maratone...

Sotsko jezero



Manastir Svete Petke, koji nagoveštava poslednju deonicu maratonske trase, neću više ni komentarisati. Nekada prelepa malena porta iz godine u godinu sve je više unakarađena sumanutom izgradnjom ogromnih konaka, zidina, parkinga... Nekad sam se toliko radovao da vidim tu crkvicu (i to ne samo što znam da se uskoro završava i staza maratona), danas se trudim samo da što brže prođem, imam osećaj kao da se iza tolikih zidina na vrhu zvonika boje Štrumpfova nalazi mitraljesko gnezdo... Čitavo uputstvo za ulazak na teškoj kapijetini moglo bi se sažeti na dve reči: "Niste dobrodošli". Ili još kraće: "Mrš"! Sveta Petka danas je spomenik tome da se i duh jednog mesta može ubiti mučki...

Manastir Svete Petke

Pa ipak, razloga da volimo Šidski Novogodišnji maraton mnogo je više. Šume Lipovače. Zvonici Privine Glave koji izviruju iza brda. Pejzaži kao preslikani sa platana Save Šumanovića. Vrbak na obali Sotskog jezera. Molovinski vinogradi. Pogled na zapadni Srem sa poslednje uzvišice iznad Berkasova. I naravno neizbežne krofne na cilju!

Molovinski vinogradi



Novogodišnji maraton je dokazao da i pored zime, blata i radnog dana, i bez rezultatskog značaja, može da okupi sasvim dovoljno zaljubljenika u trčanje i pešačenje. To je valjda najbolji pokazatelj koliko cela ova priča vredi. A ako vredi, onda treba i da traje. Eto već šestu godinu.



Srem, Srem, Srem, lepo je trčat' u njem...

A kao što rekoh i prošle godine, bar znamo gde ćemo biti 14. januara. Sa blatom ili sa još više blata. Makar i u utorak. Srećna nam nova trekerska godina!



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:

2 коментара:

  1. Samo da dodam, petoro Mađara se našlo na listi učesnika 6. ŠNM, a i njima je ponedeljak radni dan. Biće da važi ono ko hoće nađe način, ko neće nađe izgovor

    ОдговориИзбриши
  2. Tako je, mala ali odabrana ekipa, pa još internacionalnog karaktera. Za Šidski maraton zime nema. :)

    ОдговориИзбриши