11. 5. 2014.

Fruška gora za početnike: Vrdnička kula


Na jednom istaknutom bregu iznad banje Vrdnik u podnožju Fruške gore, na 383 metra nadmorske visine, nalaze se ostaci srednjovekovnog utvrđenja za koje se ne zna pouzdano ni ko ga je podigao ni kada. Iako ruinirana, prostorom još uvek dominira impozantna branič-kula, jedina građevina ovog tipa na teritoriji Srema, koja se može videti izdaleka i po kojoj se cela ruševina obično naziva samo Vrdnička kula.

Sa vrha brda pruža se izuzetan pogled na Vrdnik i okolinu, a po dobroj vidljivosti čak i do Cera i Avale. Do skoro nepristupačna i zarasla u šumu, Vrdnička kula je dugo bila gotovo nepoznata u širim okvirima, ali u poslednje vreme, uređivanjem pristupnih puteva i staza, postaje jedno od omiljenih fruškogorskih izletišta.

Utvrđeni grad na ovom mestu prvi put se pominje u ugarskim dokumentima 1315. godine, pod imenom Rednek ili Regnicz, u kojem se može primetiti osnova današnjeg imena naselja. Iako se ne zna pouzdano ko je podigao utvrđenje, zna se da su ga tokom XIV i XV veka držali Srbi, a tokom turskih osvajanja Srema u XVI veku grad (koji se već tada zvao Vrdnik) je razoren i napušten do današnjih dana.

U okolini kule nikad nisu vršena ozbiljnija arheološka istraživanja, a iskopavanjem zidina pre II svetskog rata otkriveni su rimski artefakti iz perioda imperatora Marka Aurelija Proba, za koga se pouzdano zna da je vladao Sremom između 276. i 282. godine, tako da poslednje pretpostavke pripisuju nastanak utvrđenja Rimljanima.



Vrdnička kula predstavlja klasičan primer branič (ili donžon) kule, kao značajnog oblika vojne arhitekture srednjeg veka. Visoka je oko 18 metara i u osnovi ima oblik izduženog polukruga. Ulaz u kulu nalazi se sa zapadne strane, na nekoliko metara iznad zemlje, i do njega se verovatno dolazilo merdevinama koje bi se u slučaju opsade podigle tako da neprijatelj ne može da dođe do ulaza.

Od ulaza na obe strane vode stepeništa, kroz šuplje utvrđene zidove. U unutrašnjost kule se može ući, ali je pristup ulazu prilično opasan zbog visine i okrunjenog zida i to ne bi trebalo pokušavati bez ozbiljne pripreme i/ili opreme. Postoji i nekoliko manjih urušenih otvora pri tlu, koji su najverovatnije služili za ventilaciju, što bi značilo da ispod kule postoje i neistražene podzemne prostorije. Oko kule ima vrlo malo ostataka utvrđenja, od kojih su najvidljiviji okrnjeni delovi zidina na istočnoj i niski ostaci bedema na južnoj strani.






I pored toga što je neobezbeđena, Vrdnička kula predstavlja spomenik kulture koji zaista vredi videti. Do kule je najlakše doći putem Vrdnik-Zmajevac, sa kojeg se odvaja put u šumu desno na oko tri kilometra od centra Vrdnika, odnosno levo na oko kilometara od Zmajevca, u zavisnosti od smera kojim se dolazi.

Iz oba smera postoji putokaz na drvenoj tabli, a na samom mestu gde se put odvaja nalazi se proširenje posuto rizlom. Odatle se dalje ide zemljanim putem petstotinak metara, gde se put do kule odvaja desno i uzbrdo, takozvanom Stazom zdravlja, kojom nije moguće ići automobilom. Do same kule odavde se stiže za petnaestak minuta laganim hodom, lepom stazom kroz gustu šumu.




Drugi put kojim se može stići do kule je iz centra Vrdnika, uzbrdo pored fudbalskog terena, pa kroz vikend naselje i duž potoka Kudoš zemljanim putem. Ovim putem stiže se do početka Staze zdravlja za četrdesetak minuta laganog hoda.

Moguće je ovuda doći i automobilom, ali je put na nekoliko mesta veoma loš, a i mnogo je lepše doći peške i uživati u pogledu na fruškogorska brda, livade, voćnjake i vinograde. Nemoguće je zalutati, jer je skoro celom dužinom puta sprovedena rasveta, sve do platoa na kojem se trenutno gradi apartmansko etno-naselje. Po svemu sudeći, ceo put će uskoro biti asfaltiran, što je velika šteta...

Kod budućeg etno-naselja rasveta se odvaja na levu stranu, a put ka kuli nastavlja pravo i za nekoliko minuta se stiže do početka Staze zdravlja.




Put do Vrdničke kule nije ni dugačak ni naporan, a predstavlja idealan izlet čak i za one koji nisu navikli na pešačenje i planinarenje. Zato ne čudi da sve više posetilaca banje Vrdnik odlazi i do kule, za razliku od prethodnih godina kada mnogi nisu znali ni za njeno postojanje.

Pogled sa platoa ispred kule na Vrdnik i okolinu

A ako se neko odluči na posetu Vrdniku prvenstveno zbog kule, ostaće mu sasvim dovoljno vremena da vidi i druge vrdničke i obližnje znamenitosti, kao što su manastir Ravanica, crkva rođenja Svetog Jovana Krstitelja, izletište i vidikovac na Zmajevcu i drugo...




3 коментара:

  1. Hvala na ovoj finoj, izvanrednoj edukaciji...oooooo, kad bi i drugi Sremci bili puni
    o v a k v e ljubavi prema Zavičaju...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nije to samo ljubav prema Sremu. Treba voleti svako ćoše sveta podjednako, koliko je to u našoj moći. Grozim se onih tipova koji vole svoje, a tuđe ni ne poštuju. Ja samo Srem i Frušku goru najbolje poznajem, pa će zato kod mene uvek imati (vrlo) blagu prednost.

      Избриши
  2. Анониман16/8/22 00:05

    Свака част на чланку! Одушевљена сам!

    ОдговориИзбриши