1. 6. 2014.

Vojvođanska treking liga - Simonovićevi dani 2014


"Simonovićevi dani" su tradicionalna planinarska manifestacija posvećena doktoru Radivoju Simonoviću, poznatom somborskom lekaru, eruditi, planinaru i fotografu, koju organizuje planinarsko društvo iz Sombora koje nosi njegovo ime.

U sklopu "Simonovićevih dana", koji su ove godine organizovani sedamnaesti put, pešači se kroz specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje, a ovogodišnje tri staze (20, 32 i 40 kilometara) boduju se kao treće kolo Vojvođanske treking lige za 2014. godinu.

"Simonovićevi dani" su upravo ono što razlikuje treking od planinarenja, pa se nadam da će manifestacije poput ove doprineti da šira javnost počne da pravi razliku između ove dve sportske discipline.

Naime, sve tri staze "Simonovićevih dana" smeštene su u ravnici, sa najvećim usponom od 3-4 metra na most preko kanala DTD u Bezdanu. Jasno je da ovde nema govora o planinarenju. Dosta planinara za ovakve ture upotrebljava izraz ravničarenje, koji osim toga što je besmislen često ima i posprdno značenje.

"Simonovićevi dani" su treking u najužem smislu te reči - pešačenje, za koju je možda krajnje vreme da uđe u širu upotrebu, jer nisu svi planinari ujedno i trekeri. No, dosta o terminologiji.



Gornje Podunavlje je specijalni rezervat prirode prve kategorije i kao takav pod zaštitom države. 

Ljubiteljima prirode svakako ima šta da ponudi, od mnogobrojnih vodenih kanala (iz sistema Dunav-Tisa-Dunav) i ritova do livada i stoletnih šuma, a i faune ima u izobilju, pre svega barskih ptica.

Put kreće iz Kupusine i prolazi i kroz dva karakteristična bačka sela, Bački Monoštor i Bezdan, sa širokim ušorenim ulicama i guskama koje slobodno čeprkaju po kanalima uz put, u kojima se može videti nekoliko zaista lepih tradicionalnih vojvođanskih kuća. Ukratko, Gornje Podunavlje zaista vredi videti.

Panonska rivijera

Moj plan je bio jednostavan: stići u Kupusinu do 9:15, lagano preći najveću stazu i potom stići do Novog Sada pre mraka. (Nisam naročit ljubitelj noćne vožnje nepoznatim putevima; s druge strane, Iriški Venac je već "moj teren".) Naravno, u startu sam morao da odstupim od plana, jer očigledno nisam dobro proračunao gustinu saobraćaja i stanje pojedinih puteva, tako da sam na startu bio u 9:55 i bukvalno sam krenuo poslednji pre "čistača" Zorana, sa oko pola sata zaostatka za većinom učesnika.





Prvih nekoliko kilometara sam forsirao tempo, a zatim sustigao ekipu vršačkih veterana i, u priči s njima, s noge na nogu se dovukao do Bačkog Monoštora, gde su nam se putevi razdvojili.

Nakon toga sam neko vreme ponovo ubrzao, da bih poslednjih 5-6 kilometara opet prešao laganijim korakom, u društvu gospođe Mice i Olgice iz Zrenjanina. Pošto ne jurim rezultat, nije mi ni bilo bitno da li ću na cilj stići pola sata ranije ili kasnije, važno mi je bilo samo da uživam u prelasku staze, a to sam ispunio.

Naravno, od plana sam odstupio i na kraju, jer sam pre mraka već bio kod kuće.




Sve pohvale idu za izbor staza za pešačenje, jer uprkos ravnom profilu nisu bile monotone. Moram da priznam da su mi malo falili usponi i strmine, ali je lep krajolik to i više nego nadomestio.

Pohvale idu i predstavnicima organizacije na kontrolnim tačkama, pre svega zbog pozitivnosti, entuzijazma i predusretljivosti. Ne znam koga bih mogao da pohvalim za vreme koje je bilo savršeno za uslove staze; da je bilo samo pet stepeni toplije, komarci bi se razbudili i znatno otežali pešačenje.



Zamerka, jedna ali vredna: markacija. U početku je staza bila markirana vrlo štedljivo, samo na ključnim mestima, da bi se ta štedljivost pretvorila u škrtost, toliko da je poslednjih desetak kilometara staze delovalo kao da je kir Janja lično bio zadužen za markiranje. Jedno od osnovnih pravila markiranja, da se sledeća markacija mora videti sa mesta prethodne, ovde ne bi moglo biti ispoštovano ni da su učesnici nosili sa sobom teleskop. Po ovom pitanju, "Simonovićevim danima" ostaje još prostora za unapređenje staze...



Ipak, ni loša markacija nije uspela da pokvari više nego pozitivan utisak nakon cele manifestacije. Siguran sam da ću se nekad vratiti u Kupusinu čak i ako "Simonovićevi dani" sledeće godine ne budu deo treking lige, mada se iskreno nadam da hoće.

Do tada, već počinjem sa planovima za susret planinara na Carskoj bari, krajem juna.



2 коментара:

  1. Moram i ovde kopirati svoje mišljenje vezano za markiranje ove staze:
    Moram još nešto reći: staza većim delom prolazi kroz rezervat prirode Gornje Podunavlje, staraoc rezervata nije dozvolio da se staza markira klasičim načinom, dakle stalnim markacijama, bojenjem na stabla. Duž staze je postavljeno nekoliko putokaznih tabli, po mom skromnom mišljenju one su bile tamo gde su neophodne, možda nisu na prvi pogled najuočljivije ali...uz mapu je dat i kraći opis staze, staza većim delom prolazi uz sam kanal, nešto se i nema gde zalutati. Činjenica je da od poslednje KT Štuka ka cilju nije bilo dovoljno markacija, tu se slažem. Sve u svemu niko se nije izgubio, možda ne neko malo izgubio u vremenu zbog nedoumica kuda dalje na nekim mestima ali i to je draž ovakvih takmičenja. Pešačenje, planinarenje, orijentacija i trčanje, četiri osnovne discipline koje statut PSS prepoznaje kao osnovne aktivnosti planinara objedinjenje u Vojvođansku treking ligu. Hvala svima koji ste bili juče, vidimo se u narednom kolu.

    ОдговориИзбриши
  2. Potpuno se slažem za putokazne table. Bile su na pravim mestima i sasvim dovoljno uočljive da niko ne može da zaluta, ali je između njih bilo dosta mesta na kojima je trebalo malo razmisliti kojim putem dalje. Razumem i brigu staraoca rezervata prirode, ali lično mislim da klasična markacija ne bi naštetila ni stablima ni prirodnom ambijentu. Na kraju krajeva, Fruška gora je nacionalni park, pa se na njenoj teritoriji nalazi bar dvadesetak različitih stalnih markacija, na nekim potezima i više markacija na jednom stablu. Što se opisa staze tiče, mnogi su primetili da je bio vrlo detaljan do KT3, a nadalje dosta letimičan, a deonica KT4-KT5 je bila najkonfuznije i opisana i markirana. No, ako se niko nije izgubio znači da su svi umeli dovoljno dobro da se snađu, što je svakako plus celom takmičenju. Vidimo se u narednom kolu.

    ОдговориИзбриши