29. 6. 2015.

Uživancija na Uvcu


Uvac je reka u zapadnoj Srbiji, na kojoj se nalaze tri jezera i istoimeni specijalni rezervat prirode, po mnogo čemu izuzetno mesto. Brda koja okružuju izuvijane meandre reke jedan su od tri doma ugroženog beloglavog supa u Srbiji, a obiluju i raskošnim pećinama i vidikovcima, tako da je teško reći šta je zapravo najveća atrakcija rezervata.

Šta god prvo ugledali, Uvac je jedno od mesta u Srbiji koje će se pravi ljubitelji prirode zaljubiti na prvi pogled.


Reka Uvac duga je oko 120 kilometara, a rezervat prirode se nalazi na pola puta između Sjenice i Nove Varoši. Rezervat moguće posetiti i u sopstvenoj režiji, ali je kanjon najbolje obići u pratnji rendžera, jer ćete tako čuti obilje zanimljivih informacija koje inače ne biste imali prilike da saznate iz prve ruke. 

Iako kanjon Uvca možda nije posećen onoliko koliko zavređuje da bude, ipak je preporučljivo unapred se najaviti i tako osigurati sebi vodiča ili rezervisati vožnju.





Brodićem sa dvadesetak mesta obilazi se oko šest kilometara kanjona (ukupno dugog tridesetak kilometara) u najatraktivnijem delu. Vodeni put vijuga kroz meandre, tako da praktično svaki novi metar puta otvara potpuno nove vizure, a sa površine reke najbolje se sagledavaju strme litice pune različitih stenovitih formacija, ali i - beloglavih supova.





Gledajući okolne stene sa površine vode, teško je pretpostaviti da je beloglavi sup do pre dvadesetak godina u ovim krajevima bio na ivici istrebljenja. Današnja populacija ovih velikih lešinara broji više od 600 jedinki, dok ih je 1990. godine bilo evidentirano samo sedam...

Rekolonizacija beloglavih supova na Uvcu je tako retko uspešan primer spasavanja jedne vredne ugrožene vrste. Za vreme polusatne vožnje brodićem, videli smo bukvalno na desetine ovih veličanstvenih ptica, koje dostižu težinu od desetak kilograma i raspon krila i do tri metra.

Beloglavi supovi su najpoznatiji, ali nisu i jedini ptičji stanovnici kanjona Uvca. Pored supova, na Uvcu živi još preko 180 vrsta ptica, po čemu je ovaj rezervat prirode pravi raj za ornitologe.




Tokom srednjeg veka, obodom kanjona Uvca prolazio je čuveni karavanski put koji je spajao Dubrovnik sa Carigradom, a o tome danas svedoče samo ostaci jednog utvrđenja za koje se ne zna pouzdano ni ko ga je izgradio ni kada.

Neki ga zovu Nemanjića grad, neki Jerinin grad (koja je, sudeći po legendama, izgradila pola srednjovekovne Srbije), a prava istina teško da će se uskoro saznati. Čiji god bio, grad se sagledava samo sa vode, dok je sa kopnene strane prilično nepristupačan...



Vožnja Uvcem uključuje i ulazak u veliku Ledenu pećinu. Ceo pećinski sistem koji čine Ledena i susedna Ušačka pećina jedan je od najvećih u Srbiji, sa ukupnom dužinom od preko šest kilometara, od čega je za posetioce uređeno nešto manje od 900 metara. Ipak, i to je sasvim dovoljno za uživanje u skulpturama pećinskog nakita i drugim lepotama podzemnog sveta.

Ostatak pećine takođe je prohodan, ali je rezervisan samo za posetioce izraženijih sklonosti ka speleologiji a bez klaustrofobije - i tanjeg struka, jer se u jednom delu prolazi tunelom toliko uskim da čovek jedva može da se provuče...

Ulaz u Ušačku pećinu
Ulaz u Ledenu pećinu




Kome samo krstarenje nije dovoljan užitak u prirodnim lepotama Uvca, može se iskrcati na kamenitoj obali i ispenjati na greben sa koga se pružaju fantastični pogledi na okolinu.

Uspon je oštar, ali kratak i ne predstavlja veliki napor, a grebenska staza vodi uglavnom prostranim livadama, tako da je šetnja više nego prijatna.







Zbog vijugavosti reke, svakih stotinak metara se pruža potpuno drugačiji pogled, a za najlepši važi onaj sa vidikovca Molitva, koji se često može videti u reklamama za prirodne lepote Srbije.

Nešto dalje nalazi se i još jedan ograđen vidikovac, manje poznat ali sa jednako lepim pogledom u dubinu.






Do ulaza u rezervat može se ponovo doći čamcem, istim vodenim putem, ali i grebenskom stazom, koja takođe ima svojih zanimljivosti.

Jedna od morbidnijih atrakcija ovog kraja je takozvana Devojačka stena, nazvana tako jer se s nje pre stotinak godina bacila devojka zbog neuzvraćene ljubavi, za šta se rendžeri kunu da se zaista dogodilo...





Tu je i viseći most novijeg datuma, čvrst i ne naročito uzbudljiv, ali ipak nisam propustio priliku da ga pređem i tako po ko zna koji put zadovoljim svoju fascinaciju mostovima...

Drugi uglavnom nisu bili toliki entuzijasti, ali uvek ima i onih koji će iz puke radoznalosti (a uprkos strahu od visine ili ljuljanja konstrukcije) preći čisto da vide šta se nalazi na drugoj strani. (Spoiler alert: pešačka staza koja spaja zaseoke sa dve strane kanjona; drugim rečima, ništa naročito bitno za ovu turu.)




Naša tura kanjonom Uvca završila se u kampu na obali reke, uz roštilj i hladno osveženje. Za ovu uživanciju prethodna najava je ipak neophodna, kako bi se domaćini pripremili. Cene hrane i pića su relativno visoke, ali u ovakvom ambijentu to i nije tako bitno... 

Ovde se mogu kupiti i razni suveniri (majice, drvene figurice i neizbežni magneti za frižider - pitam se kakve uspomene su turističke destinacije nudile posetiocima pre nego što je izmišljen frižider?), kao i specijaliteti ovog kraja poput sjeničkog sira i meda.




Uz sve što je moguće videti i uraditi u specijalnom rezervatu prirode Uvac, nije čudo da mu se mnogi godinama vraćaju, a poslednjih godina je sve privlačniji i stranim turistima.

Uprkos skromnoj turističkoj infrastrukturi, po prirodnim vrednostima Uvac daleko prevazilazi mnoge prirodne atrakcije u okruženju, što je svakako razlog da jedan od sledećih izleta planirate upravo na ovom mestu.

Iako možda nije najpristupačnije ni fizički ni finansijski, isplati se. Mnogostruko.




Нема коментара:

Постави коментар