9. 8. 2015.

Musala: Na krovu Balkana


Sa svojih 2925 metara nadmorske visine, Musala je najviši vrh Bugarske i celog Balkanskog poluostrva. Nalazi se na planini Rili, u istoimenom nacionalnom parku, stotinak kilometara južno od Sofije.

Iako je posećen manje-više tokom cele godine, nacionalni park Rila privlači najviše planinara prvog vikenda u avgustu, kada se obeležavaju takozvani Dani Rile, a za ta dva dana na Musalu se popne i nekoliko stotina, pa ponekad i hiljada planinara...


Reč Musala vodi poreklo iz turskog jezika, gde u obliku Mus Allah znači "bliže Bogu" (Alahu).

Pre otomanske vladavine vrh se nazivao Tangra, prema antičkom bogu Tangeru ili Tengeru, koga su poštovala bugarska plemena u vreme dok još nisu izgubila svoje zakavkaske (mongolske) tradicije i prihvatila običaje južnoslovenskih naroda na Balkanu. Iskreno, moram da priznam da mi se ovo ime mnogo više dopada, nevezano za religiju.

Kratko vreme posle II svetskog rata vrh se zvao i Josif Staljin, ali mu je odmah posle Staljinove smrti vraćen ustaljeni naziv. Toliko o komunističkoj idolatriji.

Dok smo se razilazili posle Dana planinara na Tari, Šomi onako uzgred reče da on, Jovana i Boža planiraju na Musalu za par nedelja. "Računaj i mene", rekoh. Tu se završio ceo dogovor.





Dragi dnevniče, ponavlja Boža po ko zna koji put dok se penjemo stenovitom stazom od gornje stanice gondole Jastrebec prema hiži (planinarskom domu) "Musala", toliko da i ja već polako hvatam sebe da počinjem da preuzimam tu poštapalicu.

Uprkos nevoljama koje su pratile grupu od samog starta (kašnjenje u polasku, predugo čekanje na granici, nestanak struje u planinarskom domu i samo dva sata za spavanje i odmor), raspoloženje je bilo na visokom nivou.

Do hiže "Musala" vodi makadam, relativno ravan put i šetnja je lagana i opuštena. Usput uživamo u pogledu sa preko dve hiljade metara nadmorske visine, dok uporedo s nama ka vrhu kreće još mnogo planinara iz svih krajeva Evrope.

Vreme je lepo, ali iako je temperatura vazduha samo desetak stepeni iznad Celzijusove nule sunce jako prži i čini se kao da ima bar petnaest stepeni više.





U planinarskom domu pravimo kratku pauzu za odmor, a zatim sledi i kratak strm uspon do grebena koji se zatim blago penje do zaslona "Ledeno jezero" (poznatog i kao hiža "Everest"), zanimljive piramidalne forme.

Boža i ja imamo iste cipele, koje su njemu napravile ogromne žuljeve na Fruškogorskom maratonu (zbog čega je dobio nadimak Žulj), pa se konstantno šalimo na tu temu; još uvek nisam nasigurno da li ih je zaista zamenio tokom noći kao što kaže, ali su mi ove moje nekako suviše udobne za sasvim nov par, tako da sam mu zahvalan što ih je razgazio umesto mene.

Na tapetu je i Šomijev deda Bora: na početku priče upoznali smo ga kao zarobljenika u radnom logoru na Rili tokom II svetskog rata; do kraja uspona priča se toliko raširila da je ispalo da je deda Bora lično sve oko nas izgradio sa svojih deset prstiju: i puteve, i domove, i žičaru, i sajlu...







Do Ledenog jezera uspon je prilično lagan, možda tek na momente malo strmiji, ali nema tehničkih detalja.

Dalje do vrha ima još oko dvesta metara, što se može savladati potpuno pristupačnim (i dosadnim) serpentinama, ili obezbeđenim putem za zimske uslove - grebenskom sajlom koja konačno pruža makar malo penjačkog uzbuđenja i adrenalina.






Sajla je podeljena u dva segmenta; prvi, koji savladava više od sto metara uspona je blažeg nagiba pa sama sajla i nije potrebna u letnjim uslovima, i drugi, dosta strmiji, koji savladava oko pedeset metara visine i koji već zahteva i malo (ali samo malo) penjačke veštine...

Srećom za neke, nakon pređene prve deonice moguće je nastaviti dalje serpentinom do vrha, ali su smo mi ipak završili uspon sajlom. Zašto jednostavnije kad može komplikovanije...







Slede uobičajeni planinarski rituali: poziranje pored obeležja na vrhu, fotografisanje panorama, overa uspona u knjižici (u Božinom slučaju čak dva puta, zlu ne trebalo)... Izuvanje i izležavanje na najvišoj tački Balkana su opcioni.

Oblaci ispod nas su se razilazili tek na trenutke, ali i toliko je bilo dovoljno za izuzetne poglede na sve strane sveta.







Na povratku u zaslon Ledeno jezero počastili smo se zasluženim hladnim pivom, koje je meni lično prijalo utoliko više što je u domu sa razglasa svirao Iron Maiden. Savršenstvo u jednostavnosti.

Pića su u domovima na Musali inače trostruko, pa i četvorostruko skuplja nego u prodavnicama, ali ko bi se na to još žalio? To svakako nije sprečilo Božu da prospe skoro pola limenke, uz komentar Ne mogu da verujem da sam prvi popio pivo, na šta smo se skoro pogušili od smeha...

Spust je bio jednako veseo kao i uspon, kako to obično biva u ovako dobroj ekipi...






Po povratku u Borovec iskoristili smo vreme dok se ostatak grupe još vraćao sa vrha da obiđemo popularno zimovalište, koje bar mene lično nije naročito impresioniralo...

Sve te planinske destinacije fokusirane na skijanje izgledaju nekako nedorečeno preko leta, nekako pusto i prazno... Verujem da se slika potpuno menja kad zelene padine prekrije snežni pokrivač, a valjda ćemo nekad proveriti i kako Rila izgleda zimi...





Sve u svemu, uspon na "krov" Balkana ne bi mogao da se svrsta u naročito zahtevne planinarske akcije. Relativno naporan jeste, ali tehnički spada u slabije ture po stenovitom terenu. Da nema deonica sa sajlom, bila bi to zapravo samo jedna jača šetnja...

Ipak, daleko od toga da Musala nije izazovna. Naprotiv, svaki korak načinjen ka vrhu itekako vredi, pa zato ovaj vrh s razlogom predstavlja san mnogih ljubitelja planinarenja. A taj san itekako je dostižan...




Do kraja dana ostalo je tek dovoljno vremena za sumiranje utisaka, a već sutradan došao je na red i obilazak znamenitih Rilskih jezera.

Ali to je već tema za drugu priču...



2 коментара:

  1. Čestitam, kakav god da je uspon ipak je to uspon na vrh Balkana. Nikada se neću složiti sa terminologijom "šetnja" u planinarstvu ali "to je već tema za neku drugu priču" :-D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala, Zoki! :) Biće vrlo uskoro i drugih priča, ali ne baš na ovako visokom "nivou". Krov Balkana je ipak samo jedan. :)

      Избриши