31. 10. 2017.

Mračni turizam: Museum Mysteries Pragensis


Kao što vole da gledaju filmove strave i užasa, ljudi vole i da posećuju mesta koja će im uterati strah u kosti, tako da je takozvani "mračni turizam" poslednjih godina sve popularniji, naročito krajem oktobra kada se obeležava Noć veštica, komercijalizovani horor praznik nastao u Americi na temeljima paganskih tradicija. A iako i kod nas postoji sasvim dovoljno lokaliteta koje prate jezive priče, najatraktivnije turističko odredište ovog tipa u našoj blizini je Transilvanija, ali praktično svaki veći evropski grad krije neke svoje tajne u tami sporednih ulica.

Ipak, retko koji grad se može pohvaliti tolikim brojem misterioznih povesti kao Prag, grad stotinu tornjeva i mnogostruko više mitova i legendi, što ga čini možda neuobičajenom ali sasvim prikladnom Halloween destinacijom. Većina ovih priča sakupljena je u Muzeju praških duhova i legendi (Muzeum pražských pověstí a strašidel), iliti drugim imenom Museum Mysteries Pragensis, koji bi za ljubitelje tajnovitog i natprirodnog trebalo da bude nezaobilazna stavka u obilasku glavnog grada Češke.


Kad pređete Karlov most ka Maloj Strani, izbijate direktno na Malostransku kapiju mosta (Malostranská mostecká věž). Kapija sa dve različite kule, nižom romaničkom i višom gotičkom, u današnjem izgledu je uglavnom završena u XV veku i neupućenom posmatraču može zaličiti na kulisu za neki stari film strave i užasa. Stotinak koraka iza kapije, neugledan haustor stešnjen između dva izloga sa nakitom i češkim kristalom, u njemu visoka figura u crnoj kukuljici privlači samo poglede onih dovoljno radoznalih.








Muzej praških duhova i legendi ionako nije za one koji se plaše da istražuju malo dalje od dobro utabanih turističkih trasa. Dobar dokaz za to je relativno slaba ocena na inače pouzdanom Trip Advisoru, sa komentarima prepunim izneverenih očekivanja (uglavnom američkih) turista, koji se manje-više svode na "ova kuća strave nije dovoljno strašna""eksponati samo stoje i ništa ne iskače iz mraka" i "ima suviše da se čita"Možda sve to zaista i nije toliko strašno, ali se zato skoro svaki eksponat može dodirnuti, pokrenuti, izmanipulisati, a svaki iza sebe ima neku interesantnu priču. A tama muzeja krije bezbrojne sitnice za koje treba imati vid kao sova, naročito u podrumskom delu postavke.









Zajedničko za sve priče koje stoje iza predmeta u muzeju je manje ili više jeziva pozadina, često i sumorni humor, ali pre svega čistokrvno praško poreklo. Od paganskih mitova o nastanku grada, preko Srednjeg veka sa inkvizicijom, alhemičarima, vitezovima i čuvenim Golemom, do novijih vremena sa predstavljanjem komunizma ali i Evropske Unije kao užasa svoje vrste, Muzej praških duhova i legendi prepun je zanimljivosti iz kojih se na zabavan način može naučiti mnogo toga o Pragu i upoznati specifični genius loci češke prestonice. Uostalom, evo i jedne od legendi iz Muzeja:
Biskupska sudnica bila je jedna od najozloglašenijih kuća u srednjovekovnom Pragu, budući da su ovde isleđivani i mučeni navodni jeretici, među kojima i reformator Jan Hus. Nakon što je Hus spaljen na lomači 1415. godine, žitelji Praga su prezreli biskupa koji je i sam nedugo potom umro, a sudnica je ubrzo srušena i na njenom mestu je izgrađeno stambeno naselje. Kopajući temelj za svoju kuću, jedan krčmar je u zemlji pronašao tri zvona: belo, crveno i crno. Postavio je zvona na prednju fasadu kuće i dao im sledeće namene: belo da zvoni za vreme jutarnje molitve, crveno za vreme jela a crno u slučaju smrti. Krčmar se oženio prelepom devojkom i živeli su srećno sve do njegove smrti. Na samrtničkoj postelji, krčmar joj je ostavio svu svoju imovinu pod uslovom da zvona nastave da zvone, a kad je umro crno zvono se oglasilo po prvi put. Nekoliko godina kasnije, krčmareva udovica se preudala, a njen novi muž je naredio da se zvona uklone sa fasade. Međutim, sutradan se belo zvono ponovo oglasilo tokom jutarnje molitve, iako više nije bilo u kući. Krčmareva udovica je pomislila da se to oglašava njen preminuli muž, pa je pala u postelju i sledećeg jutra umrla, kada se začulo i crno zvono. Njen novi muž je tada pobegao, i niko ga nikad više nije video.






Mada ovakav vid zabave možda neće leći svakome, oni radoznaliji, sa izraženim istraživačkim duhom i malo mračnijim pogledom na svet sigurno će ovde pronaći nešto što će im zagolicati maštu. U jednom velegradu prepunom sadržaja poput Praga, moj unutrašnji trinaestogodišnjak je u Muzeju duhova i legendi možda i najviše uživao. To doduše možda više govori o meni nego o muzeju, ali svejedno - preporučujem.



Dopada Vam se ovaj tekst? Pratite perpetuuM Mobile i preko Facebooka.

Нема коментара:

Постави коментар