4. 10. 2017.

Skoplje: Popodne u Diznilendu helenizma


Ne postoji bolje ogledalo države od njenog glavnog grada. Od najstarijih vremena prestonice akumuliraju ne samo bogatstvo, već i ideje i vizije područja kojim upravljaju. Posetioci neke države najčešće će se naći upravo u glavnom gradu, i zato je odgovornost jednog državnog centra da kroz sebe predstavi čitavu naciju onima koji se tu zateknu na kratko. I kao što se svaka država razlikuje od druge, razlikuju se i njihove prestonice. Tako danas u Evropi imamo šarmantne stare gradove u kojima vreme kao da stoji, kao i moderne metropole okrenute isključivo napretku. Imamo gradove-muzeje, gradove-parkove, kosmopolitske centre, pa i hermetičke palanke. A onda imamo Skoplje. Grad-cirkus, otvorenu galeriju urbanističkog šunda i kičeraja, Diznilend helenizma.

Nacionalni identitet je vrlo delikatna stvar, naročito na prostorima večitih previranja poput Balkana, gde su čitavi narodi nestajali u ratovima, a drugi nakon istih nicali kao pečurke posle kiše. Shodno tome, jedan mlad narod poput Makedonaca, koji ovo ime zvanično koriste jedva sedamdesetak godina a sopstvenu državu imaju tri puta kraće, odlučio je da za kratko vreme osmisli čitavu nacionalnu ličnost kakvu su države koje ih okružuju gradile vekovima. I ne da su je osmislili!

Aleksandar Makedonski


Oko toga ko su zapravo današnji Makedonci istoričari nemaju jedinstven stav. Pouzdano se znaju samo dve stvari: da su slovenskog porekla i da nemaju apsolutno nikakve veze sa antičkim Makedoncima, grčkim plemenom koje je iznedrilo najvećeg vojskovođu Starog veka, Aleksandra Velikog. Međutim, centar glavnog grada bivše jugoslovenske republike učiniće sve da neupućenog namernika navede na potpuno pogrešne zaključke.

Porta Macedonia

Antička Makedonija nalazila se na severnim obalama Egejskog mora, zbog čega tu oblast i danas nazivaju i Egejskom Makedonijom. Za Grke ne postoji dilema - jedina Makedonija je u severnoj Grčkoj, a državu koja se danas naziva tim imenom oni zovu Skopija. A tamo opet vlada sasvim drugačije uverenje - današnja (BJR) Makedonija je naslednica velike helenske imperije koja je u IV veku pre naše ere pokorila čitav tada poznat svet, sve je to isti narod, i ne samo to, već svaka iole značajnija istorijska ličnost koja se ogrebala o tlo Makedonije nužno pripada i makedonskoj tradiciji, koju Skoplje održava živom...

Kameni most ili Dušanov most, građen najverovatnije u VI veku,
dograđivan u XIV, rekonstruisan u XV a obnovljen krajem XX veka;
jedna od najvećih arhitektonskih vrednosti Skoplja, progutan okolnim šundom

Univerzalna istorijska istina naravno ne postoji, ali postoji i druga strana priče koja kaže sledeće: današnji Makedonci su do sredine prošlog veka sami sebe nazivali Srbima, nikad nisu imali sopstvenu državu, nikad nisu imali velike ratnike, večito su bili na vetrometini susednih sila i od svega autentičnog uspeli su da stvore samo narodne pesme i igre, što je je sâmo po sebi više nego što neki narodi ikad ostave za sobom, ali vođama ovog malog ponosnog naroda u poslednjih dvadesetak godina očigledno nije bilo dovoljno.

Most makedonske civilizacije (ni manje ni više), poznat i kao most Oko,
sa skulpturama još 28 značajnih Makedonaca, ako ih već nije dovoljno po gradu...

Arheološki muzej Makedonije

Kome je tačno sinula zamisao helenizacije centra Skoplja, nije ni bitno. Ako je nešto neverovatnije od ove totalno sumanute ideje je to što je neko za nju glasao, neko je izradio projekte, neko ih realizovao... Međutim, još je nepojmljivije to što u poslednjih desetak godina deluje kao da se sa načičkavanjem groznih spomenika visoke cene a niske vrednosti po glavnom gradu Makedonije žiteljima cele ove države kolektivno ispira mozak i usađuje nova nacionalna svest koja nema veze ne sa istorijom, nego sa ovom realnošću.

Fontana majki Makedonije, sa nekim od najneukusnijih primera
upotrebe ženskog tela u javnoj skulpturi

Šta sve možete u Skoplju za jedno popodne? Možete, na primer, da prošetate u pratnji nekog lokalnog turističkog vodiča koji će vam ispričati da je grad osnovao niko drugi do Filip Makedonski, da je antičku tvrđavu Kale gradio vizantijski car Justinijan, rođen u blizini Skoplja (dakle Makedonac), da je kameni most preko Vardara gradio Dušan Silni, koji je u Skoplju krunisan za cara i odavde je vladao svojom imperijom (dakle Makedonac), a da su potom čaršiju oblikovali Turci (ipak nisu Makedonci). Tu su negde i Makedonci Ćirilo i Metodije, Makedonci Kliment i Naum, makedonski car Samuilo, makedonski junak Marko Kraljević... Malo li je?

Filip Makedonski


Dugo po oslobođenju od Turaka Skoplje je zadržalo morfologiju turske kasabe, a prelomni događaj za oblikovanje grada bio je katastrofalni zemljotres 1963. godine, nakon kojeg je skoro ceo grad morao da bude izgrađen nanovo, za šta je urbanistički plan napravio čuveni japanski arhitekta Kenzo Tange (verovatno i on Makedonac). Među poznatijim Makedoncima novijeg vremena značajno mesto u gradu zauzima Majka Tereza, (ko je rekao albanska) misionarka pomalo diskutabilne humanosti, čija spomen kuća u centru Skoplja se čak i u ovako nepreglednom moru arhitektonsko-urbanističke odvratnosti ističe po količini neukusa, kiča i likovne grozote...

Spomen-kuća Majke Tereze


Projekat "fejsliftinga" Skoplja nije ni prvi ni poslednji urbanistički poduhvat ovakvog zamaha. Arhitektama će sigurno pasti na pamet ono što je baron Osman uradio u Parizu sredinom XIX veka, a nije isključeno i da se neko od autora novog urbanističkog rešenja Skoplja mogao osetiti kao da čini nešto veliko za generacije koje dolaze, neshvaćeno od strane savremenika. Nažalost, skopski projekat nije vizionarski već revizionistički, a ako neko i ne vidi dublju simboliku u novim spomenicima to će najpre biti zato što je tamo zapravo ni nema.

Mustafa-pašina džamija, 1492. godina

Tražiti ikakvo značenje osim najpovršnijeg u statuama današnjeg Skoplja potpuno je besmislena rabota, a od onoga ko tako nešto uopšte (misli da) pronalazi moglo bi se očekivati da drži baštenske patuljke na istaknutom mestu u dnevnoj sobi, kraj kamina oivičenog korintskim stubovima, naravno mermernim ili bakarnim, jer dođavola zašto da ne? Takvi su uostalom i novi skopski spomenici, svi do jednog - ili od šljaštećeg belog mermera od kog bole oči posle nekoliko sekundi posmatranja, ili od uglancanog bakra kao premazanog zaštitnom farbom za čunkove, likovnosti lišene ama baš svake umetničke vrednosti i stila koji bi bio primeren jedino akcionim figuricama.

Tvrđava Kale



Zato je šetnja kroz centar Skoplja najsličnija upravo šetnji kroz Diznilend: sve je tu plastično, veštačko, na prvi pogled interesantno ali čim se malo bolje zagleda prazno i besmisleno, a onaj ko misli da je bilo šta od toga istinito trebalo bi da se vrati u školsku klupu i obnovi gradivo iz istorije... To što jedan glavni grad jedne evropske države, ma koje evropske države, kao svoj najveći adut ističe jedan ovakav cirkus, u najmanju ruku je smešno, u najgorem slučaju - žalosno. A za to vreme turska čaršija, možda i jedina autentična vrednost starog Skoplja, polako ali sigurno gubi svoj prepoznatljivi balkanski šmek i postaje dom suvenira sa helenističkim motivima: amforama, stubovima, šlemovima...

Stari bazar



Ono što možete u Skoplju za jedno popodne je da nađete neku dobru kafanu (a i to je skoro nemoguća misija), pojedete škembe-čorbu ili prave ćevape, popijete hladno skopsko pivo... Po mogućstvu što dalje od ratnika, konjanika, careva i svetaca na pijedestalima. Ali uostalom, to možete bilo gde u Makedoniji...

Nekadašnja železnička stanica, posle zemljotresa 1963. godine pretvorena u muzej
Sat na železničkoj stanici stao je u trenutku zemljotresa,
u 5:17 ujutro 26. jula 1963. godine

Ne može svaki narod da bude veliki i slavan narod. Makedonija je oduvek bila zemlja pesme i igre, i u tome nema ništa loše. Možda su čelnici Skoplja i Makedonije mislili da će ovim projektom steći divljenje čitavog sveta, ali sve što su postigli je da od sopstvenog naroda naprave predmet sprdnje svakoga ko iole poznaje istoriju i svakoga ko se iole razume u umetnost, i da umesto po pesmama i igrama Makedonci polako postaju da budu poznati pre svega kao smešna mala nacija koja parazitira na velikom tuđem nasleđu. A to uopšte nisu zaslužili.

Makedonski imperator Justinijan
Makedonski car Samuilo

Ako zbog nečega i vredi provesti jedno popodne u centru Skoplja, to je zato što toliku izloženost vrhunskom kiču u javnom prostoru verovatno ne možete doživeti nigde drugde na svetu. Sa druge strane, uveren sam da malo dalje od glavnih trgova postoje skrajnuti i zanemareni biseri kulturnog nasleđa, istorijske arhitekture i autentičnog duha. Ako tvrđava i monumentalna Mustafa-pašina džamija još uvek stoje, sigurno postoji još takvih spomenika. Pa ako bi se i vredelo vratiti u glavni grad Makedonije to bi bilo zbog otkrivanja takvih mesta. Problem je samo u tome što centar grada ubija svaku želju za povratkom...



Dopada Vam se ovaj tekst? Pratite perpetuuM Mobile i preko Facebooka.

3 коментара:

  1. Анониман8/10/19 10:21

    https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/beograd-i-skoplje-kao-prestonice-kica/

    ОдговориИзбриши
  2. Marko Bojković2/5/20 22:51

    "Da se ne lažemo, suština svega je UGRADNJA a ne izgradnja. To je pravi razlog svojevremene neshvatljive revije neukusa u Skoplju i današnje egzibicije urbanističkih besmislica u Beogradu."
    Dobar članak, i Mirkovićev, i Markovićev. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Za Markovića se slažem, o Mirkoviću ne mogu da sudim objektivno. :D
      Hvala, Marko. :)

      Избриши