10. 9. 2018.

Bukovački maraton 2018.


Bukovac, Fruška gora. Danas prigradsko naselje Novog Sada, osnovano još u XVI veku. Lokacija jedne od najlepših baroknih crkava Srema, s kraja XVIII veka. Rodno mesto Milice Stojadinović Srpkinje, najveće srpske književnice XIX veka. Atar u kojem je osnovano prvo planinarsko društvo u Vojvodini, u prvoj polovini XX veka... I dom Bukovačkog maratona, tradicionalne planinarske manifestacije, prvi put održane početkom XXI veka.

Prva asocijacija na planinarski maraton na Fruškoj gori uvek će biti Fruškogorski maraton, pa će i poređenja Bukovačkog i Fruškogorskog maratona uvek biti neizbežna, a manji i skromnije organizovan Bukovački uvek će biti u senci Fruškogorskog gorostasa. Pa ipak, ako nekog planinara ovo i odvrati od posete Bukovcu početkom septembra, to će biti samo na njegovu štetu.




Da li je posle svih godina potrebno još koji put opisivati ovu stazu? Verovatno bi bilo dovoljno reći da veliki Bukovački maraton pokriva sve najbitnije lokalitete Fruške gore istočno od Iriškog venca.

Da nabrojimo samo neke: manastiri Novo i Staro Hopovo, Grgeteg, Krušedol i Velika Remeta, TV toranj i spomenik "Sloboda" na Iriškom vencu, grob Branka Radičevića, izletišta Stražilovo, Astal, Vilina vodica... Sve to u okviru samo jednog kruga od 48 kilometara. Mnogo? Kako za koga. Za stotinak učesnika Vojvođanske treking lige, od kojih neki prelaze ovu stazu i za manje od pet sati, svakako ne.





Iako je nešto ranije ove godine sudbina Bukovačkog maratona delovala nesigurno, budući da je i ovako skromna organizacija počela je da nadrasta kapacitete bukovačkih planinara, srećom je u pomoć uskočio organizacioni odbor sastavljen od predstavnika novosadskih planinarskih klubova, pa se muke oko pripreme ovogodišnjeg izdanja maratona praktično nisu ni osetila.

Nije da propusta nije bilo, ali trebalo bi biti posebna vrsta cepidlake pa staviti iole ozbiljniju kritiku na realizaciju. To što je očuvana ova vredna manifestacija (po mišljenju autora ovog teksta, najlepša jesenja akcija na Fruškoj gori), ipak je bitnije od sitnih zamerki.





Što se Vojvođanske treking lige tiče, kako se sezona privodi kraju tako su stvari naizgled sve neizvesnije. Prognoze je moguće dati, ali pred poslednje kolo u Deliblatskoj peščari nema sigurnih šampiona, ničiji završni plasman nije zacementiran, a iznenađenja (kakvih je prošle godine bilo) sasvim su moguća... Što bi rekao Slobodan Šarenac, "infarkt završnica". Ali, ta tema će tek doći na red za nekoliko nedelja, što je možda brže nego što deluje...




Sada je najbitnije sumirati da je još jedan Bukovački maraton završen na najbolji mogući način i za učesnike i za organizatore, kao i da i jedni i drugi imaju zbog čega da budu zadovoljni, pa čak i ponosni. Vremena za priču će uvek biti. Za odmaranje - nema. Ni za jedne ni za druge.



Koliko je završnica neizvesna može se videti iz rezultata na sajtu trekking-serbia.com. Rasplet sledi...


DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:

Нема коментара:

Постави коментар